Marketing
Turska, završni dio
(by anna)
Kad smo stigle na Pamukkale, bila su tri sata poslije podne, stepeni 50. Ručali smo u hotelu, posmatrajući tu bijelu planinu preko puta nas...zvanično, voda sadrži dosta hidrogen karbonata i kalcijuma sto dovodi do stvaranja kalcijum-bi-karbonata...U stvarnosti...molim? kako?? Izgleda nestvarno, nemoguće i pravo je čudo prirode.
Samo da ponovo napomenem da je bilo 50 stepeni, nas tri insomnične od noći prije a nismo imale nikakvo pokrivalo za glavu....Počele smo se spuštati jednom stranom kojom niko živ nije išao, počele se prskati vodom od muke više i onda nas je policajka opomenula pišteći. Mogle smo u ćuzi završiti zbog prskanja na Pamukkalama...Vratimo se na stazu kojom su se svi spuštali, skinemo sandale i krenemo bose...I tako nekih 20 minuta. Oko nas sve bijelo, bljeska, voda se slijeva zajedno sa nama niz planinu, paziš da se ne oklizneš...Sunce prži. Stali smo prije nego što smo sve tri počele halucinirati, skinule se u kupaće i uletile u jedan od ovih bazena....
Srodna Duša je malo oklijevala da se okupa u vapnencu, a ja pametnica necu zbog crnog mi kostima... Triplet, do grla već u vodi je samo rekla: „ `Bem ti vapnenac, vidiš da hoću da umrem“ te se tu nas dvije pogledamo i uronimo u vapnenac. Nirvana, bez pretjerivanja.
Kostimi su nam se osušili dok smo se popele nazad do vrha i time smo ujedno i zadovoljile predviđenu kvotu sunčanja za cijelo ljetovanje...
Nije mi bilo žao, vrijedilo je vidjeti i osjetiti pod nogama...kakav god karbonat na kraju to bio...
Hakan, vodič nam nije dao da odemo dok ne posjetimo antički grad Hierapolis koji se nalazi u sklopu Pamukkala...
Nekropola:
U zavisnosti jesu li sarkofazi izdignuti ili položeni, znalo se koja je porodica te da li je poginuli bio junak iz gladijatorske arene..
A gradili su i kuće za mrtve...
U povratku smo stajali da vidimo izradu predmeta od onixa i tvornicu tekstila...
Onix sam pogledala, tvornicu nisam ni krajičkom oka vidjela jer sam bila u dubokom snu...Stigli smo u hotel taman na midnight soup, s kojom smo se danima zezale cuj, midnight soup...kako smo navalile na nju, same smo sebi skočile u usta.
Rekla sam da mi se Kemer, kao gradić na moru, svidio...jako.
Glavna ulica,
Ciletu je vruće sigurno...
Dok voće opet, ima svoj ventilator...
Kad smo krenule kući, bilo nam je baš žao što idemo...mislim normalno, kad ti je negdje lijepo onda ti se ne vraća nazad u stare obaveze i probleme. Slike iz busa na putu do aerodroma...
Za povratak kući, sve tri smo popile po lexu, zlu i turbulencijama ne trebalo. Svejedno, Triplet je uspjela uslikati sjajne slike iz aviona....
Pa čak i jedno veliko srce za sve koji su pratili ovu storiju od početka do kraja...
Srodna Duša je rekla da joj moram spomenuti Jaska, evo, spomenula sam ga :)
Za savršen odmor su nam nedostajale samo Rossa i Sandra... Iduće godine, nas tri smo raspoložene za popravni, ne znam cure šta vi mislite? ;)
P. S.
Pored mirisa, muzika mi uvijek vrati sjećanja...pjesma koju smo stalno slušale u svim mogućim mixevima i remixevima :))
Post je objavljen 03.08.2007. u 10:23 sati.