U zadnjih tjedan dana sam, mogu se pohvaliti, bila puno sretnija nego prije. Nije bilo traga depresiji, za sada. Bilo je tužnih perioda, ali više sam se smijala. Bila sam s frendicama u kinu, i mogu vam reći da mi je to stvarno trebalo. Nekako sam veselija.... Za sada.... Nadam se da će potrajati. Naravno, nisu bile neizbježne svađe s mojim ocem. Ali recimo da sam naikla, iako baš i nisam i svaki put kada se posvađamo, blago rečeno, poludim i na kraju, iako pokušavam to spriječiti, jebiga....suze same krenu, ali recimo da mi bude lakše. No ne da mi se sada time zamarati.
Zapravo sam neki dan gledajući jednu seriju, razmišljala sam o nečemu.
Jeste li primjetili da u svim mogućim serijama (bar onima koje ja gledam, ili sam gledala) glume neke mršavice. Bile to glavne ili sporedne uloge. Jedina, nazovimo ju debeljuca, koju ja znam je Sookie iz Gilmoreica. Ne znam ,razmišljala sam, odvrtila film u glavi i nikoga drugog se nisam sjetila. To je, rekla bih, pomalo frustrirajuće.
Da ne spominjem sve one divne i krasne djevojke koje nam se smiješe sa naslovnica. Jeste li ikada vidjeli malo punije ženu (da nije trudna, naravno) na nekoj naslovnici?? Ja znam da ja nisam. Zašto mene to toliko nervira. Kažu da nisam debela, ali nisam ni mršava, recimo, punija.... Zato me to toliko nervira.
I ovako sam iskompleksirana jer ne volim samu sebe i stvarno mi ne trebaju oni umjetni osmjesi da mi nabiju još više kompleksa (ako je to moguće). Meni je najgore što se velika većina muškog roda pali upravo na te „osmijehe“. Nije mi jasno.... Znam ja da je izgled ono što prvo primjetimo na osobi, ali zašto je to nekima najvažnije?? Što, ako netko ima malo viška kila nije dobar?? Ako netko nema lijepe oči ili tijelo poput, ne znam, Eve Longorije ili Shakire nije dobar?? Isto tako i cure, ako dečko ne izgleda kao Chad Michael Murray (skužila sam da se sada cure uglavnom na njega pale) on nije dovoljno dobar. Dobro, malo karikiram, ali tako je. Ali mislim da dečke to i ne pogađa tako. Pogotovo one zgodne, umišljene i pune sebe koji „mogu imati svaku“. Sve je češća takva vrsta među nama, nažalost. Pitam se ima li još dobrih ili bar boljih dečkiju. Ili su svi zauzeti?? Meni osobno izgled ništa ne predstavlja. Da, izgled je prvo što primjetim, ali ne i presudno i najvažnije. Naravno, ugodno je za oko kada imaš nekoga zgodnog pokraj sebe, ali izgled je prolazan. Meni je važno i važnije ono iznutra. Ako je dečko neki idiot kojem je staloo samo do njega samoga, a zgodan je nema šanse da budem s njim ili tako nešto. Nažalost ima cura koje bi se bez razmišljanja bacile na njega. Dobro, moram priznati da ne bi bilo loše, ono, iz zabave se zbarit s njim, ali ja definitivno nisam takva. I ako nešto ne volim to su plitki, isprazni, umišljeni i egoistični dečki. Možda zato i jesam taako duugo bez dečka. Primjer za dečke.... Recimo da vam se neka cura ne svidi, ali vam je super kao frendica i postanete frendovi.... I tako s vremenom se sve bolje upoznajete i postajete sve bolji frendovi, a ona se vama odjednom počinje sviđati i na onaj drugi način, kao cura. I zaljubite se, shvatite da je ona stvarno super cura, baš za vas. Što?? Vi ne biste bili s njom jer ona nije dovoljno lijepa ili dovoljno mršava?? Molila bih dečke koji ovo pročitaju za komentar. Stvarno me zanima muško mišljenje. Ponekad poželim biti dečko na dan ili dva, samo da shvatim kakvi ste vi zapravo.
Imam još jedan odličan primjer. Zapravo, ne bih ga nazvala primjerom, nego.... poukom?? Ne.... Ne znam, odlučite sami. Uglavnom, jučer sam gledala Opru. Bilo je par priča ljudi koji su čudnim čudom ostali živi. Jedna od njih je slijedeća.
Srednjoškolka se zaljubila u nešto starijeg dečka. Svi su je uvjeravali da to nema šanse da se dogodi, bla, bla, bla.... To se ipak dogodilo. Njih dvoje su se zaljubili. Na njezin 18. rođendan dečko ju je zaprosio. Pristala je, no vjenčanje je moralo malo pričekati jer je on po drugi put pozvan u Irak. Otišao je i nakon nekiliko tjedana (ili mjeseci) obitelj je primila groznu (stvarno groznu) vijest. Njega i još petoricu vojnika napao je bombaš samoubojica. Njemu se lubanja rasprsnula, smrskana mu je bila jedna šaka.... Grozno. Njegova zaručnica nije to saznala odmah kada ju je njegova majka nazvala, nego ju je njezina mama odvezla do njih. Uglavnom, on je preživio, ali je odtad (ta epizoda Opre je snimljena i prikazana u 2006. godini) imao 30 operacija. Došao je u studio, i uopće ne liči na sebe. Ništa čudno. Lijeva šaka mu je amputirana, koliko sam uspijela vidjeti na desnoj ima samo dva prsta, lice mu je potpuno izdeformirano. Poanta je da nije baš najljepši. Oprah ga je pitala što je mislio kada je shvatio što mu je bilo, da li će ga zaručnica ostaviti. Rekao je da nije bio siguran, ali da ju ne bi krivio da je to napravila. Onda je Oprah nju pitala, je li razmišljala o tome. Ona je k'o iz stopa rekla da nije. Rekla je da je on bio u komi nakon operacije i da je htjela mogla je već tada otići. Na kraju je rekla da se nije pristala udati tj. udala za njega zbog njegova izgleda, nego zbog njega samoga. Zbog toga kakav je on iznutra. To je meni bilo predivno kada je to rekla i dijelim njezino mišljenje (mislim, ne znam kakav je on, ali hoću reći da sam bila na njezinom mjestu ili da mi se ikada takvo što dogodi postupila bih kao i ona). To je zapravo ono što pokušavam reći od početka pisanja ovog posta.
Eto, sada ću vas pozdraviti....
I zamoliti vas još jednom, ne samo dečke, da komentirate.... Zanimaju me vaša mišljenja. Unaprijed hvala svima!! Pozdravi i puse od anonimus girl!!!!
Post je objavljen 02.08.2007. u 00:00 sati.