Marketing
Niti kunem, niti molim...
Dugo je vremena prošlo od kada je napisala novi post... od kada se izjadala. Da li će se sada jadati ili jednostavno vam reći di je bila i šta radila? Ne zna ni ona sama, ali krenut će polako pa kuda otišla, otišla. Dakle, 3 mjeseca je nije bilo. Previše vremena...
Svega je bilo za to vrijeme. Napunila je 21 godinu (8.6.1986), dala dosta ispita iako je nešto ostalo i za
9 mjesec, počela raditi u kafiću, ostala bez najbolje prijateljice, opet ju po stoti put povrijedili... itd. Jednostavno previše se toga dogodilo, ali ništa dobroga. Jedina dobra stvar je ta što u subotu ide na put... ide u Njemačku. Ide daleko od svih ljudi ovdje, od svih loših sjećanja i misli... jednostavno ide se sakriti i maknuti odavde. Ide na seminar iz hip-hopa jer to je jedina svjetla točka trenutno u njenom životu. Ples!!!! On je jedini koji ju veseli, jedini koji ju napustiti neće, jedini koji ju razočarati neće... Ide se zabaviti i samo plesati po cijeli dan, dva tjedna tako. I kada se vrati, nada se da će sve negativno izbaciti iz sebe i ostaviti negdje gore, daleko od nje same, daleko od njene duše... koja užasno boli. Radi kao konj samo da nije doma, samo da nije sama sa svojim mislima jer onda nastaje kaos, nastaje pakao u njoj. Bol je neizdrživa! Ekipa na poslu je super, ima jako dobrih ljudi koji ju nasmijavaju i čine veselom, ali to je sve prolazno. Ona se neda zavesti i opustit jer zna da za nju nema sreće. Zna da nju ne čeka duga na kraju puta... jer jednostavno nije stavljena na tu stranu popisa. U životu je sve sama stvorila, zaradila, za sve se sama borila... i nigdje nema za nju lakšeg puta. A tako joj treba jedan malo lakši put... samo dok ne sakupi malo snage...
Razočaranja? Svakodnevnica u njenom životu. Ali ovaj put od osobe koju nije smatrala takvom, od nje to nije očekivala... zato i tako boli. Jer je sa leđa dobila nož... Nema se kome obratiti, otvoriti, ispovjedati... jer ta je osoba bila za to. A sada? Sada je ta osoba sretna sa svojim zaručnikom, i ruže joj cvjetaju u životu... a nas oko sebe je zaboravila. Rekla je da nikada se to neće dogoditi, da njih dvije ništa razdvojiti neće... ali ipak je lagala. I kad su se srele zadnji put, prije tri tjedna... osjetila je da gubi svoj oslonac, osjetila je da je to zadnji put da vidi svoga crnog anđela. I neće joj se javiti jer ne treba ona njoj u životu... ne treba njene priče. Preživjela je i prije, dok nje nije bilo... pa će i sada. Jedostavno neće se više nikome otvarati, neće više nikome vjerovati jer ljudi su zli. I to im je u krvi... svima. Takve ih je ON napravio... oni povrijediti moraju, uništiti, slomiti sve što je ikada vrijedilo, sve što je bilo drago. A kasnije ? Kasnije pate i htjeli bi vratiti vrijeme. Pa vrijeme se kod nje vratiti neće moći jer ona će biti daleko kada se prijateljica sjeti nje... ako je se ikada i sjeti... Nikoga ne sudi niti je ljuta, smo jako razočarana i povrijeđena. Ali opet, ona je na takav osjećaj i naučila... samo to i zna osjećati. Više ne zna šta je to ljubav, što znače trnci u trbuhu. Ona ne zna šta je to sreća, zaboravila je. Osmjeh na njenom licu? Iskren, ali jako tužan. Oči se cakle svaki put kada vidi sreću oko sebe. Po prvi put je ljubomorna na cijeli svijet, na sve ljude oko sebe. A opet zahvalna je Bogu što je zdrava i živa, što ima obitelj... Ali sa druge starane ga prezire. Jer opet joj oduzima drage osobe... Koliko ljudi joj je samo oduzeo, a niti jednu dao. Niti jednu osobu nije poslao da ju čuva, da joj da snage... niti jenu osobu nije posalo da joj da ljubavi. I kada se sve zbroji, ona nema ništa. Ona ima samo veliku prazninu u sebi. Kroz nju puše takav propuh, takav se lom čuje iznutra... da je polako i otupjela na te zvukove.
Shot at 2007-07-30
Kažu da ljudi što su stariji, to su zreliji. Ali ona je samo zbunjenija... nije joj ništa više jasno. Ide u Njemačku sa nadom da će barem tamo biti dobro, da će se tamo barem smijati od sreće i iz srca... jer do sada samo je na plesu bila iskrena. Samo na plesu nije bilo njenih problema i briga... jer tamo su samo ona, parket i muzika... Tamo je sve moguće, sve se čini svjetlo i kao da ipak ima malo nade... Zato će se javiti kada se vrati, da kaže je li bilo išta od toga ili je i to bio još samo jedan poraz u njenom životu.
Post je objavljen 30.07.2007. u 22:14 sati.