i TAKO... trenutno sam sama u ovoj ogromnoj kućerini i jedem neke fine keksiće koje me posjećaju na ni manje ni više nego na Božić . Obožavam to razdoblje,onu strku oko darova, kićenja bora, pečenja kolača ... a tek kad pada snjeg...mmmmm . Nemam pojma kaj mi je da usred ljeta razmišljam o nečemu takvom . Možda je jednostavno tako jer želim što prije ići doma . Danas je ovdje neko nevrijeme tako da sam ja nakon burnog kupanja ( pod tim mislim na sve one ogromne valove koji su me poklopili barem 5 puta dok sam se kupala . More je užasno nemirno ) i smrzavanja nakon tog istog kupanja uputila lijepo doma... barem je ovdje toplo ... Danas sam imala strku na poslu. Nestalo nam je struje u kućici još sinoć i svi sladoledi se počeli topiti još jutros i ja to uopće nisam skužila dok nisam vidjela ogromnu lokvetinu koja se sve više povećavala... i tako pipnem ja jedan sladoled i nemaš što osjetit nego vodu ... sladoledi su skroz uništeni tako da ih vraćamo ledu (naravno ako ih oni prime natrag) ... i tako da sam nakon nekih 13h bezveze sjedila u kućici objašnjavajući ljudima na svim mogućim jezicima zašto im ne želim prodat sladoled . Baš sam dobra, kaj ne
Idem... pozdrav Vedi Žanet
Post je objavljen 30.07.2007. u 17:54 sati.