Marketing
Što nam treba u životu?!
I kako to već biva svake godine iz početka, pa tako nas ni ove nije zaobišlo.
Doduše, mene je zaobišao petak, jer subotu morah radit u komoriJ(e da, to je već druga priča i potrudit ću se pobliže vam objasnit što točno radim čim nađem vremena), ali nema veze, jer stigla sam nadmašiti propušteno ni sama ne znajući da to mogu.
Uputila se Brodska ekipica za Veliku sa tonom potrepština. Na putu ih presjecaše neviđene prepreke, ma nisu to bile neke preve opasnosti, više ono…vesela majka priroda! Čim stigoše baciše se na sastavljanje šatora i kuhanje pasulja(kojem je vjerujte trebao cili dan), mljac! Bome ni cuga nije bila zapostavljena, ne-ne, odmah je ona potopljena u potok. Vjerujem da im je cijeli dan i cijelu noć uz bandove i Atheist rap bilo krasno i slasno, e, al u subotu se pojavi i ja brzom Alfom i njenim joj vlasnikom Ronaldom. Ovo se samo treba doživjeti i ništa višeJ! I nama je put protekao s veseljem, brzinom i sjajem u očima. Iščekivanje na vrhuncu, adrenalin raste…
Ajme, kak je dobro biti ovdje, među voljenom braćom, ajme(naravno i sestre se podrazumjevaju;)no offense!
Već je bilo rulje podosta kad stigosmo, al uspješno parkirasmo, a Marinica nas dočeka. Počelo se cugati davno tako da na to ne trebam ni podsjećati, al ljudi moji žena na sve strane, likova 'ko u priči(doslovce svakakvih)…s jedne strane Spliće s druge Ameri s treće Beograđani, a da ne pričam koliko vole sisu dirat, ajme! Klopa, mljac, klope nikad dosta! Kad samo stigli u naše dvorišće odmah sam zavirila u kotlušu s grahom, ali prekasno, ostaci se skorili. Sva sreća pa sam donjela pile! Naši su još bili na nogama, veseli kao i uvijek! Izgrlišmo se i izljubišmo(bez tog' ništa, rođak)i krene priča bez kraja kak i uvijek biva, neka, tako i treba. Žega piči(neki su i bazene posjetili da mirišu svojoj dragoj po kloru:) …odmah sam se ja Murata sjetila koji je svo to veselje propustio i vrijeme provodio u katarskom paklu. Sigurna sam da je nama bilo boljeJ a i još ak si se puko u venu, brale ludnica do sitnih sati! Neki su pravili sranja kao i uvijek, točnije izazivali nerede(i zato su u pravo vrijeme smješteni na spavanje), ali nećemo se prisjećati sada strašnih trenutaka. Nego, najveće veselje, naravno poslije Hladnog Piva(koje je oduševilo) - ŠTANDOVI s BEDŽEVIMA, ajme majko, ne možeš se odvojiti, bar ja, čak sam uspjela 3 puta ostaviti novčanik na štandu, a ljudi su trčali za mnom kao ono „Ne tlačim te zbog sisa i da ne ispadne ko zna šta, samo ti vračam novčanik!“ Uf!
E, a da znate kak naši momci znaju vatru naložiti, prava piromanska, al prije samog zahvata i uspješnog rezultata se mora naći određeno drvo i iščupati ga s korijenjem. To je veselje! Samo mogu reći da je pile bilo odlično i bravo Salete! Ja sam pojela komad k'o da sam utekla iz gladi. Naravno moglo se i na koncertu kupiti hrane i cuge, al slađe je ovako! Uradi sam! Jedino mi nije bilo jasno kraj svega sto se može naći tamo Marina traži Red Bull, k'o prst u oko! E, lopoveJznam te! E da ne zaboravim napomenuti da ak se nekome sprdne more otići i na partijanu, ma ima svega samo treba naći put i doći! Pozvani ste, nagodinu, jer ja jedva čekam da vas vidim tamo! Mozd' bude došla i Seve!
Veselje rođaci, veselje!
Post je objavljen 27.07.2007. u 21:14 sati.