....zatvorenost poput okova zarobljava,
odvajanje osamljuje,
sebeljublje skriva vidike ljudske težnje i čežnje....
Skučenost guši ne dajući ni korak naprijed...
Izgubiti se na prostranoj livadi koja nema kraja itekako je moguće.
Jer kako letjeti prema planinskim vrhuncima slomljenih krila?
Zašto letjeti kad je to nedostižno? Barem za većinu!
Stalno letjeti prema naprijed borba je kojoj nema kraja
Mal ostati, to je lako.
Malen biti, to je već nešto!
Post je objavljen 26.07.2007. u 17:37 sati.