...sreća ne leži u potiskivanju strahova,već u saučovanju s njima...
da vidimo malo odakle da počmem jer se nama u kratkom periodu zna dogoditi bezbroj beznačajnih,ali i onih značajnih sitnica(situacija) za opstanak ove naše male familije.što je tu je.povrijedio me do kostane srži.znam da ču mu oprostiti,jedini je problem što kod mene povrijeđenog to nikako ne prolazi u kratkom roku kao kod njega,nego kod mene to traje najmanje tri dana.ovo nije ispovijed,pa bi vas poštedio stvari i činjenicom kojom me pogodio ravno u onaj najosjetljiviji dio koji u meni izaziva veliku bol.boli me i sada,ali se nadam da je shvatio što je učinio,jer sam se ja osiječao ko posljednji dronjak,odbačen kao stra krpa i sam sam sebi opao u očima i ponovo izgubio samopouzdanje koje sam krpao kraj s krajem jer je uistinu labavo.sve se to baš moralo ko za inat desiti u periodu kad sam odbacio tablete za smirenje i to ne postepeno,nego jednostavno,bacio ih u smeće.da sam požalio to se moglo na meni očitati već na kilometarskoj udaljenosti.gdje te najviše mogu nanervirati nego na poslu.već vam je poznato da radim s djecom,kojom na neradu ne zamjeram previše(bio sam i gori),ali moji su živci lagano krenuli u pravcu laganog nervnog sloma,tako da sam se dva dana tresao kao prut,vidno uznemiren.počela mi se javljati tjeskoba,nemir i ono najgore počeo sam se opet bojati ljudi.zašto?upravo zato što je danas ljudstvo toliko pokvareno da traži u tebi i najmanju rupicu kako bi došli do svojih uvijerenja kako si niš od čovjeka,kako se i dalje drogiram(što nije istina i ako se ko s tim borim i vodim ratove sam sa sobom,upravo sam to ja.probem je u tome što sa tome čovjeku vjerovao jer je postao jedan jedini cilj u mom životu,te se moj svijet vrti oko njega.sumnje?naravno da če sada biti pokoja sumnja više.tu si ne mogu pomoći,jer uz bolesnu ljubomoru još i to.ne,nije me prevario,al je napravio upravo ono čega sam se bojao.želim da nastavimo zajedno,želim da naša planiranja o kratkoj budučnosti ne padnu u vodu.poslije parče opeklina što se veza tiće,koje su na kraju završavale sve isto.prekidi bez obijašnjenja što je totalno djetinjasto.a kad je čovjek zaljubljen i najmanja stvar može u mojoj pomalo bolesnoj glavi izazvati erupciju vulkana i ispuštati sve moguče plinove,dal na uši,nos ili usta,svejedno.povrijeđen sam ,i to povrijeđen jako,jer sam od drugih očekivao i gore stvari ali od M.nisam.zato me boli još više.dok sam mu počeo vijerovati proteklo je dosta vremena i sad ova banalna glupost,bez koje je on i te kako mogao bez,al se nije potrudio.draže mu je bilo povrijediti me.ne razumijem zašto.i šta bi si i koje pitanje u datoj situaciji morao postaviti.neznam.volim ga,to zna.a šta je najgore svaki koji je do sada shvatio da ga voim,te da se moj svijet vrti oko njega a moje misli gotovo su uvijek s njim,završavalo je tako da su se svi počeli izvlačiti na račun moje narkomanske prošlosti.al opet zar ako nekog voliš,a ta se osoba slučajem nalazi u narko miljeu,uzimali su si za pravo svakodnevo nabijati mi rogove.al rogovi nisu njima bili uzrok prekida.uzrok je bio uvijek - narkotici.pa normalno,to je najjači adut kojim bi si svi prali ruke,ne spominjajući rogove i povrede načinjene meni.dosta je bilo toga.sranje je još veće u tome što ni jednom nikad odmah na početku veze,nikad nisam niš lagano i ako mi nije bilo lako prepričavao sam im moja narko iskustva,koja su prihvatili.prihvatili do tada dok me nisu iskoristili,dobro izjebali,prevarili i na kraju krivicu svrstali meni u džeb.ok meni na čelu piše budala,pa im je to bio znak da me mogu povrijediti koliko hoče,a nitko nije ulazio u to koliko sam u slučajnosti osjetljivo biće i nisu nikad razmišljali o tome kako ču se nakon zaljubljenog čovjeka osječati.osoba sam koja kad nekog voli,taj neko postaje moj svijet i ne pada mi na pamet nitko drugi sem njih.u ovoj mi se situaciji M.učinio potpuno isti drugima koji gledaju da te povrijede.samo što brijem da če i tome doči kraj,da ču čvrsto stati na svoje noge i neću si više dozvoljavati da me itko povrijedi radi ljubavi za kojom čeznem od djetinjstva.valjda se neki klik dogodi i u mojoj glavi,da ču naučiti kontrolirati emocije,ne potiskivati ih,ali korektno podijeliti na dane i minute koje če biti odlučne za opstanak veze.žao mi je ujedno to s M:jer je jedan od rijetkih koji mi je pomoć pružio kad mi je bila potrebna.ali ja kažem od danas na dalje i ja ču drugačije razmišljati.sex obožavam.nije mi temelj veze,ali u mom životu ima jako veliki značaj.
ok dosta o tim problemima.krenimo na to kako smo zabrijali da idemo na Rabac festival.najgore je što mi se jedan dan ide,a drugi već manje i dogodi se da razmišljam o poslije partija kad nam se lako desi da pola mjeseca živimo na kruhu i vodi.ma i to mi teško ne pada kad bi bio siguran da za 210 kn koliko stoji upad,stvarno to toliko vrijedi i da novac koji želimo za to dati da ne bude poslije kako smo ih spičkali a nismo se niti zabavali.naravno,zadnje što smo bili bila je Hartera.pauzirali smo gotovo dva mjeseca i kucnuo je čas kad je došlo vrijeme da imamo potrebu isplesati se,iskakati,derati,vrištati ako treba.samo da to barem bude približno festivalu koji su se održavali deset godina u nazad.u vrijeme dok je na partiju vladao PLUR.stigle su nove generacije i svijestan sam da je to gotovo nemoguče jer polovica posjetioca partija nije tamo radi glazbe,već da se na očigled drugih posjetitelja toliko zgaze da postane malo neukusno.puno od takvih postaju naporni nesvijesni što čine.po mojoj prognozi nebi nam trebalo biti loše jer smo se skupili stra ekipica,oko desetak nas.a gdje češ ljepše kad na partiju oko sebe imaš ljude koji te razumiju,nema među njima homofoba,već samo normalnih ljudi koji seksualna opredjeljenja gledaju kao sastavni dio života.iskreno nadam se najboljem.nadam se zabavi,druženju i zajebanciji.nekako kao da se vračamo u onaj period dok su na party dolazili isključivo ljudi koji su tu elektronsku glazbu mogli slušati i bez nekih posebnih droga.naravno trava je kod nas dozvoljena.dakle koja pljuga i redbull vodka i šišaj jure do zore,a ako nas naše godine ne pokose,volio bi posjetiti i oficijalbni after party.u nedelju bi trebao biti slobodan.moram malo odmora a i ne kanim na posao dolaziti iz druge dimenzije,jer se može dogoditi da te radni kolege ne razumiju i nemogu pomnožiti dva sa dva.naravno direktor koji je strogo zabranio slobodan dan nedeljom,očito još nije pogledao popis slobodnih dana.to nije kočnica i ako mi kaže da se moram pojaviti na posao,ljubazno ču mu reči "naravno da ču doći na posa2.ali to je laž,a lagati mrzim.drugog načina nema pošto je diša jedan od ljigavaca koji gleda samo svoj interes i ne mari za radnike kao radnike,nego uporno pokušava održati robovlasnički sistem rada.pa i sam mi je jednom prilikom rekao da u toj firmi na demokraciju mogu zaboravit.tu proizlazi pitanje dal je moguče u slobodnoj zemlji da nitko tako što nemože sankcijonirati.gdje su sindikati,gdje su prava radnika.to kod nas u hrvatskoj ne postoji.tu vlada pravilo.poberi što više para,radnicima daj što manje plače i iskoristi ih maksimalno.nadam se da če ljudi u hrvatskoj otvoriti oči,da če napokon progledati i da če napokon počet se obračati ustanovama za prava radnika,koja izgleda ne postoje.to je država.znači tako i funkcijonira.udri po radniku,isiši mu zadnju kap krvi i onda mu nekom banalnom stvari kao razlog daj otkaz.zato sam odlučio i ako mi taj slobodan dan želi oduzeti,gadno se prevario jer sam ja odlučio i ovako i onako ne vratit se u nedelju.ne želim.da je diša i firma ok,pristao bi se vratiti,ali u firmu koja krši sva prava radnika,ne,neću biti taj koji če im se podati.a što se otkaza tiće.bilo bi mi drago,jer bi se tad trgnuo i siguran sam sa svim iskustvom samo zapisanom u radnoj knjižici,vjerujem da bar mogu konobariti od luksuznog restorana ala cart,pansiona,sve do vođenja smjena i šankova.napokon počinjem cijeniti malo sebe.skužio sam da vrijedim.da vrijedim puno više od nekih koji si radno mjesto zadržavaju uvlačeći se diši u ono njegovo,masno debelo kaj dupe.
nastavak slijedi
Post je objavljen 26.07.2007. u 15:57 sati.