Dakle zadnjih dana mi je stvarno pukao film!!!
Da mi nije brat sportaš ne bi uopće reagirala na sve što se događa.
Nogomet već dvije godine nije za gledati... barem ne domaća liga... tu češ rijetko naići na sportaša. No nogometašima se još i divim, kakve sve treninge prođu i u kojim uvjetima dok ne stignu do 1. lige, teško tko bi to izdržao.
Ali njihovi vođe me niti malo ne impresioniraju, pogotovo ne od dva najveća kluba. Teško ih je gledat, a gotovo nemoguće slušati i čitati njihove izjave. Ja sam čula da negdje u Hrvatskoj jedna žena diplomata uči mlade cure kulturnom i gospodskom ponašanju. Mislim da ova dvojica imaju dovoljna para da si nešto tako priušte.
Sad još i odbojka. E ta parodija je stvarno sramotna. U cijeloj priči nigdje sportskog ponašanja, a još manje profesionalnog. Onako se ne ponašaju ni u amaterskim klubovima veterana, ali očito su neki puni sebe i svašta si dozvoljavaju. S obzirom da sam vidjela u vlastitoj obitelji koliko se moraš odricati da bi uspio u sportu, dođe mi da zaplačem kad vidim na TV-u lica mladih odbojkaša koji se uz prijetnje uzvišenog vodstva saveza trude napraviti nešto za taj sport i odvesti ga u visine.
Pravo pitanje ovdje je čemu savez služi? U ovom slučaju sigurno ne služi ni klubovima, ni odbojkašima. Jedino što je eto hrvatska javnost saznala malo više o odbojci (barem neka imena) i koji su im ciljevi za ovu godinu. Hoće li to podići popularnost ovom sportu? Nažalost, nisam baš sigurna.
Post je objavljen 26.07.2007. u 14:43 sati.