Sve je bilo tako tanko.
Tako tanko i tako lomljivo.
Trenuci sreće nabrajali su se, ali ja sam se bojala.
Sve više i više.
Bojala da će ti dugi, tanki trenuci se razlomiti.
I dogodilo se.
Strah nije osjećaj.
Strah je priviđenje.
Tjeskoba koja se javlja. Koja upozorava.
Upozorava na slijed događaja.
I tada...
Tada se širi iz naše nutrinje.
Širi se kroz dane. Kroz bezdane dane.
Post je objavljen 25.07.2007. u 15:26 sati.