Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/chieconestanujeovdje

Marketing

MACUO BAŠO

Rođen je 1644.g. u tvrđavskom gradu Uenu u porodici samuraja Macuoa Jodzaemona. Sa 27 godina odvojio se od feudalne zavisnosti i nastanio u predgađu Edoa (budući Tokio). Živio je u kućici okruženoj bananovim palmama i potpisivao se kao ŽITELJ BANANOVE KUĆICE - BAŠO-AN. Uskoro je ostao samo pseudonim Bašo - (bananovo drvo). Po tom pseudonimu ostati će poznat u svjetskom pjesništvu. Izabrao je siromaštvo, što mu je omogućilo da se posveti proučavanju pjesništva, filozofije i medicine. Bašo je najveći dio svog života posvetio haiku poeziji. Kada mu je 1682. u velikom požaru izgorjela Bananova kućica, bio je to poticaj da se otisne na dugogodišnje lutanje po cijeloj zemlji. U svojim je pjesmama ovjekovječio najljepše pjesničke slike japanskih predjela, njegove šume, livade, rijeke, potoke, veličanstvenu krunu tog predjela - Fudžijamu... S punim pravom Bašoa danas smatraju jednim od najvećih pjesnika koji su stvarali na japanskom jeziku.

U sparne ljetne večeri, kao što je ova, između graje sa ulice i tihih tonova neke blage muzike uzmem u ruke njegovu zbirku Vjetar sa Fudžijame i nestanem na tren...

Evo nekoliko njegovih haiku pjesama, meni najdražih:


Izgorjela mi kućica u vrtu.
Sada ne stoji ništa više
između mene i mjeseca.

Lutam usamljen.
Kukavice, pored tebe
još sam usamljeniji.

Prijatelju, ne zaboravi
na skriven u čestaru
cvijet šljive!

Dva naša duga vijeka...
A među nama - živo
granje procvalih višanja.

Jedva primjetan potočić.
Kroz bambusovu šumu plove
latice kamelije.

Koliko su snijegova već vidjele,
ali u srcu se nisu promijenile -
zelene borove grančice!




Post je objavljen 20.07.2007. u 22:57 sati.