Žavijer Osloboditelj, "Nenapisani spisi", 14. str. (Muzička naklada, 1988.)
***
Imao sam dva psa od slame. Dvije krasne bernandinke.
Nisam smio pušiti u njihovoj blizini - činilo ih je to malo nervoznima.
***
Nakon gemišta u krčmi "Gavun i grgeč", doktor Marko Grgeč krenu u lov po mutnom.
Nakon nekoliko vremena, prišao mu je lovokradica i salutirao:
"Imate li dozvolu?"
Doktor izvadi pištolj i zapuca: "Imam".
Novine su 24 sata javljale priču o lovu na lovokradicu usred lovostaja.
"Dobro, bogamu, gdje je bio lovočuvar?" pjenio je inspektor Hinko.
"Kod kuće, radio svoj posao: čuvao svoju lovu od lovokradice", odgovori narednica,
česta lovina lovca Luke.
Smješka se, znade da će noćas pucati kreveti, stolovi i vešmašine.
Lovac Luka večeras se vraća iz Lovrana.
***
Puknuo sam šamar šamanu.
"Samo sam se šalio", šaman će.
"Šalio se - ne šalio, šalica je pukla", planuh.
"Bijaše to samo šala", šapnu šaman posramljeno.
***
Gustav Hausman pisao je po zidovima.
Soba njegova bila je polutamna, osvijetljena jedino uličnom sijalicom koja je probijala kroz pokrajnje prozore.
Gustav Hausman pisao je po zidovima, jedva razaznavajući vlastita pismena.
Pri titravoj svjetlosti ulične lampe,
vidljiv bijaše samo velik UD.
Gustav Hausman pisao je stolarskom olovkom po bijelim sobnim zidovima: Ja sam lud. Ja sam lud. Ja sam ...
****
Barok i prosvjetiteljstvo uništiše mi vjeru u prijateljstvo.
***
Đava te odnija, Johane Sebastijane Baše.
***
Sjedim s njom za okruglim stolićem od abakusovine
i piljimo jedno drugome u oči.
Toliko šutnje,
toliko neutaživosti.
Teška prašnjava zavjesa iza nas pruža nam rastočeni polumrak.