Marketing
ZMIJSKI UGRIZI
Područje veterinarske toksikologije koje se bavi otrovnim životinjama vrlo je slabo obrađeno kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Kod nas su sa stanovišta veterinarske toksikologije najvažnije među otrovnim životinjama zmije otrovnice. Ugriz zmija otrovnica u domaćih životinja može izazvati ozbiljna trovanja pa čak i smrt životinje.Pisanih podataka o ugrizu zmija otrovnica u Hrvatskoj skoro pa i nema. Na svijetu ima 2500 do 3000 vrsta zmija, a oko 375 vrsta se smatra otrovnim. Postoje zemlje gdje uopće ne postoje otrovne zmije (Irska, Island, Korzika, Sardinija).
Otrovanje zmijskim otrovom zove se ofidizam (ofis, grč.=zmija).
Zmije spadaju u koljeno Chordata, razred Reptilia, red Sqamata, podred Ophidia koji se dijeli na 5 porodica: Elaphidae, Viperidae, Colubridae, Crotalidae, Hydrofidae. Nas zanimaju Viperidae (ljutice) jedine otrovnice kod nas.
U Hrvatskoj žive sljedeće vrste Viperida:
-pepeljasti poskok (Vipera ammodytes)
-riđovka (Vipera berus)
-žutokrug (Vipera ursini)
-talijanska ljutica (Vipera aspis)
PEPELJASTI POSKOK (Vipera ammodytes) Najčešće stanište poskoka su krški krajevi, ali se može naći i na visinama do 2000 m. Može narasti do 1 m (kod nas najviše 80 cm). Glava mu je srcolikog oblika, a na nosu ima karakterističan roščić. Boja mu varira od pepeljaste (najčešća) preko sivostozelene do smđecrvene ili tamnosive. Trbušna strana je uglavnom siva. Na glavi ima tamni crtež u obliku "lire", a duž hrpta mu se proteže karakteristična cik-cak šara. Za razliku od neotrovnih zmija, naše ljutice imaju kratak i zdepast rep. Mužjak je u pravilu veći od ženke. U srpnju i kolovozu okoti se od 5 do 15 mladih koji su dugi oko 15 cm i odmah su sposobni zadati otrovni ujed. Poskok se hrani poljskim miševima, krticama, gušterima i pticama. On nije plašljiv i otuda veća mogućnost susreta sa životinjom ili čovjekom.
RIĐOVKA (Vipera berus) Riđovka je najrasprostranjenija zmija u Europi. Najčešće joj je stanište šuma, travnjaci i vlažni tereni, a zalazi i u vodu. Naraste do 75 cm, ima širu i okrugliju glavu od poskoka. Karakteristična je bjelkasta pruga uz rub gornje čeljusti, veliko okruglo oko s crvenim odsjajem i 3 velike rožnate pločice na tjemenu. Ovisno o okolišu u kojem živi boja joj varira od srebrnosive, pepeljaste do smeđe, čak do bakrenaste i crne. Ona ima cik-cak krivilju koja je vidljiva čak i na crnim primjercima. Ženka okoti 5 do 15 odmah otrovnih zmijica. Hrani se miševima, voluharicama, gušterima i žabama. Riđovka je manje otrovna od poskoka s iznimkom Bosanske šarene riđovke čiji se otrov uz otrov poskoka smatra najotrovnijim u Europi.
ŽUTOKRUG (Vipera ursini) Ženka ne naraste dulje od 50 cm, a mužjak jedva 40 cm. Na jajastoj glavi, koja se jedva ističe od vrata, na tjemenu ima velike ljuske. Boja joj varira od svijetlosive do svijetlosmeđe, a hrptena krivulja mu je valovitija. U nas živi podvrsta Krški oštroglavi žutokrug-Vipera ursinii ursinii koju nalazimo u krškim krajevima Dalmacije, na otoku Krku i iznad 1000 m. U Slavoniji živi Vipera ursinii rakosiensis. Njeno stanište su vlažne livade. Njen otrov je manje toksičan od drugih podvrsta žutokruga.
TALIJANSKA LJUTICA (Vipera aspis) Stanište joj nije karakteristično. Nalazimo ju u raznom okolišu od močvarnog i šumskog preko pjesćanog do alpskih visina do 30000 m. Gubica joj završava odsječeno, kao da ima rilce (manje naglašeno nego roščić poskoka), a na tjemenu nema rožnatih pločica. Boja joj varira od sive do sivosmeđe. Crna hrptena krivulja preoblikovala se u četvorinastu ornamentiku. Ženke su veće od mužjaka i mogu narasti do 70 cm. Otrov joj je slabiji od otrova riđovke.
Otrovni aparat se sastoji od:
cjevastih zuba (otrovnjaci), izvodnih kanalića i otrovnih žlijezdi
Mehanizam otpuštanja otrova
Prilikom ugriza žvačni mišići pritišću žlijezde, otrov se istiskuje iz žlijezde, prolazi kroz izvodne kanaliće do baze šupljih zubi i kroz njih u tijelo žrtve-količina izlučenog otrova ovisi o voljnoj regulaciji zmije, o njezinoj razdraženosti, o tome je li eventualno prije ispraznila žlijezde, o starosti i veličini primjerka, godišnjem dobu. Trzanje žrtve pridonosi dubljem prodiranju zubi i otrova. Zmija može ugristi i nekoliko puta za redom.
Sastav otrova
Otrov se sastoji od smjesa seroznog toksina iz epitelnih stanica otrovne žlijezde i sluzi iz epitela izvodnog kanala. To je bistra tekućina, uništava ga visoka temperatura, oksidirajuće tvari i spojevi joda. Sastoji se od proteolitičkih enzima, hidrolaze, hijaluronidaza, fosfolipaza A2, fosfodiesteraze te raznih aminokiselina, proteina, ugljikohidrata i toksičkih polipeptida. U otrovu se mogu naći i anaerobni mikrobi (Clostridiae), te neurotoksične tvari. Poskok luči 20mg suhog otrova jednim ugrizom, riđovka 14, talijanska ljutica 5-9,a žutokrug 2 mg.
Letalna doza je 2mg/kg tjelesne težine.
Djelovanje otrova
Otrov djeluje citotoksično, proteolitičko, nekrotizirajuće, antikoagulacijski.
Na mjestu ugriza lokalnu resorpciju i distribuciju otrova pojačava hijaluronidaza. Proteolitički enzimi oštećuju strukturu subkutanog tkiva, limfni sustav i kapilarni endotel (eritociti izlaze iz kapilara). Fosfolipaza A2 djeluje miotoksično te uzrokuje nekrozu mišićnog tkiva. Metaloproteinaza (sadrži cink) oštećuje bazalnu membranu stijenke krvnih žila, dolazi do agregacije trombocita, inhibicije endogene i egzogene aktivacije protrombina. Fibrinogenaza cijepa fibrinopeptide, pretvara fibrinogen u fibrin ili u neku drugu tvar koja ne može vršiti koagulaciju. Proteolitički enzimi konačno uzrokuju lokalnu i opću hemolizu, a ujedno dolazi do oslobađanja histamina (bronhospazam), bradikinina (dilatacija perifernih arteriola), te prostaglandina i serotonina pa je hemoragični šok većinom uzrok smrti nakog ugriza viperida.
Najčešće reakcije na otrov očituju se kao:vidljivi ožiljci od ugriza zmijskih zuba, lokalna reakcija, lokalna i opća reakcijaili opća reakcija bez pojave lokalnih simptoma(izuzev tragova ugriza) .
Djelovanje otrova ovisi o količini ubrizganog otrova, težini i starosti životinje, mjestu ugriza, zdravstvenom stanju prije ugriza i fizičkoj aktivnosti nakon ugriza. Od ugriza najčešće nastradaju psi jer započinju se igrati sa zmijom ( mladi psi ), lovački psi, iznenadni nagaz na zmiju. Najučestaliji ugrizi su u proljeće i ljeti i to od poskoka u Dalmaciji i na otocima, a od riđovke u središnjoj Hrvatskoj.
Klinička slika
Klinički prvenstveno vidimo lokalnu reakciju koja je uzrokovana enzimatskim djelovanjem na potkožno tkivo i endotel kapilara. Na koži nalazimo tragove zuba, edem ( lokaliziran ili se širi po cijelom tijelu ), bolnost ( od slabe do neizdržive ) i ukoliko je došlo do ugriza na ekstremitetima klinički se očituje i šepavost.
Česti nalaz su gastrointestinalni simptomi koji se pojavljuju odmah nakon ugriza ili 4 do 6 sati nakon ugriza. Pospješuje ih histamin koji se oslobodio učestalim kontrakcijama glatke muskulature. Može se javiti melena i hematomesis.
Nadalje dolazi do poremećaja cirkulacije u vidu tahikardije, hipotenzije, šoka, infarkta miokarda i srčanog bloka drugog stupnja koji nastaju zbog vazodilatacije (nastupa oslobađanjem vazoaktivnih tvari histamina i bradikinina), hipovolemije ( oštećeni epitel kapilara omogućuje otjecanje plazme i eritrocita ) i dehidracije (zbog povraćanja, proljeva)
Poremećaji živčanog sustava se očituje depresijom, slabosti, pospanošću, komom, otežano gutanje, nemogućnost glasanja, pareza i paraliza.
Može se javiti i bubrežna isuficijencija, a smatra se da nastaje zbog šoka, poremećaja cirkulacije, te hemolize i rabdomiolize
Nalazimo pojavu proteina u krvi i mokraći te oliguriju ili anuriju
Respiratorni simptomi su učestaliji kod ugriza poskoka i talijanske ljutice, a nastaju zbog oslobađanja histamina i oticanja sluznica dišnih prohoda, bronhospazam, a kasnije i edem pluća.
Naravno može doći i do alergijske reakcije, a učestalije su kod ugriza poskoka i talijanske ljutice, a javljaju se u vidu otečenja glotisa, osipa, bronhospazama.
Krvna slika zbog gubitka plazme dolazi do hemokoncentracije, kasnije eritrociti liziraju pa dolazi do anemije, leukocitoze i trombocitopenije. uobičajena su lokalna krvarenja na mjestima ugriza, dok su opća vrlo rijetka.
Ostali simptomi koji se mogu pojaviti su: metabolička acidoza, groznica, hiponatrijemija, hipoalbuminemija i hipoprpoteinemija.
Dijagnoza
Dijagnozu temeljimo na kliničkoj slici, lokalnih (bolnost, edem, otisci zubiju) i općih simptoma. Koristit će nam i epizootiološki podaci. Može se koristiti ELISA-test ( dokazuje zmijski venom).
Terapija
Važno je imobilizirati ugriženi dio i onemogućiti kretanje životinje, aplicirati antivenozni serum. Nakon toga dati antihistaminike, adrenalin, antibiotike, antitetanus. Ovisno da li se razvio šok terapirati i tekućinama i ukoliko je ugriz u području glave napraviti traheotomiju.
Post je objavljen 19.07.2007. u 22:35 sati.