Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrmajestyk

Marketing

Living on the razor's edge



The Evil That Men Do, 1984. D : J. Lee Thompson ; Charles Bronson, Joseph Maher, Theresa Saldana, Jose Ferrer, Rene Enriquez


Clement Molloch (Joseph Maher) je doktor, čija je profesionalna karijera krenula malo zabavnijim tokom. Umesto da kao i ostali iz svoje branše zarađuju 'leba po bolnicama i ordinacijama, Clement se stavlja u službu raznih latino diktatora kao ekspert u mučenju politički nepodobnih (kojih tamo, bogu hvala, vazda ima u obilju). Tokom jedne demonstracije u Surinamu, Molloch "overdozira" radoznalog novinara Georgea Hidalga strujnim naponom, ne bi li tako pokazao blagodeti električne energije prisutnima.

Ono na šta Molloch nije računao je to da je pokojni Hidalgo dobar prijatelj izvesnog Hollanda (Bronse), hitmana u penziji koji uživa pod stare dane na Kajmanskim ostrvima. Ubrzo po Georgeovoj smrti, Hollanda posećuje zajednički poznanik, dr. Hector Lomelin iz Meksika (Jose Ferrer), koji pokušava da uveri starog profesionalca da se vrati u "biznis" i lupi još jednu recku. Holland se prvobitno nećka, ali na kraju ipak prihvata - i to "na račun kuće".



Između 1982. i 1989., Bronse je snimao gotovo isključivo za Cannon. Jedini izuzeci sa ove liste su Act of Vengeance, redak TV film iz 1986., i The Evil That Men Do, koji je snimljen za nešto imućniji (i manje štedljivi) Capricorn, uz Tristar distribuciju. Za razliku od Cannona, The Evil That Men Do izgleda nešto malo tehnički kvalitetnije (zanimljiva grindhouse-style fotografija i drastično bolji soundtrack od synth-power osamdesetih), ali se u suštini svodi na isto - Bronson lupa šamare perverzno nastrojenim negativcima i isteruje pravdu na svoj način.

A nije moralo biti ovako. Scenario Davida Lee Henrya i Johna Crowtera imao je nekog potencijala da od svega napravi zanimljivu političku zavrzlamu, no rezultat je još jedan "assembly line" ultranasilni akcioni triler, po kakvima je, uostalom, i Bronson iz ove ere poznat. Što generalno samo po sebi nije loše, ali bilo je tu mogućnosti da se napravi nešto više. Zahvaljući priglupom scenariju, ne saznajemo ništa o glavnom negativcu (potencijalno zanimljiv lik, koga Maher sasvim solidno glumi), njegovim henchmenima (koje Bronsonov kontakt predstavi kao elitne ubice, da bi ih Chuck kasnije izrokao u tri poteza bukvalno), kao ni Hidalgovoj udovici, koja na prvi pogled prezire Hollanda, ali očigledno krije neka osećanja o kojima nema objašnjenja.



Kako je već to običaj u ovakvim filmovima, Bronsonu ne zafali ni dlaka sa glave do odjavne špice, ali je i procenat njegovog ass-kickinga relativno mali. Ako izuzmemo obične "hitove" koje on izvede na svojim metama, jedina prava demonstracija sile je mala tuča u kafani u kojoj Bronse onesposobi nekog dvometraša tako što mu iz sve snage izvrne jaja (vidi screencap). Odsustvo Cannona se verovatno najviše oseća u nedostatku plitkih moralizacija - ovde nema zlih levičara i etički ispravnih desničara, a jedini greh poštenog doktora je što čovek voli malo da muči ljude. Usput budi rečeno, doktorova sestra je lezbejka...valjda su to morali da ubace čisto da se rulja koja je otišla u bioskop za 10 to Midnight nekako umiri na nedostatak seksualnih devijanata u filmu. Ovo inače sve takođe znači da je film mnogo ozbiljnijeg tona, pa se nećete smejati kao u ostalim Cannonadama - uzmite ovo kao mač sa dve oštrice...10 to Midnight je recimo verovatno gori film u osnovnom smislu te reči, ali je mnogo zabavniji zbog trash elementa.

Baš kao i u velikoj većini njegovih filmova iz post-Hard Times ere, Bronsona ponovo režira britanski veteran J. Lee Thompson, a neizbežna Jill Ireland je ovde, za promenu, u ulozi producenta. The Evil That Men Do je prosečno delo, čak i za Bronsonove standarde, i jedini kojima ovo treba u životu su hardcore Chuck fanovi (tj. ja) i gorehoundovi, jerbo su one scene mučenja, kao i relativno iznenađujuće finale, jako sočni momenti.

Post je objavljen 19.07.2007. u 00:15 sati.