Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kolegicamica

Marketing

Kolegijalnost

Prijatelji ili kolege?

Na poslu, mislim. Jeste li s nekim prvo jedno ili drugo? Što se dogodi kad zagusti i netko od vas dvoje napravi pogrešku, tko plati? Je li tada važno prijateljstvo i štit koji prijatelju postavljamo iza leđa ili spašavamo vlastitu kožu?

A što kada se nešto takvo desi oko pravopisne pogreške? Banalno ali istinito. Stvar tehnikalnosti. Neki ljudi dovoljno narastu da kupuju odjeću na odjelu za odrasle ali kape i dalje mogu nabavljati na dječjem. Šteta, tih velikih tjelesa i tkanine utrošene da ih se pokrije kad, ionako nema smisla. Šanse za prikrivanje dobrovoljnih maloumnika bezizgledne su bez obzira na boju ili dejzen tekstila. Čak ni količina, pa niti mjesto pokrivanja više nije važno, mnogo ili ništa neće ti pomoći kad se na ček znaš tek - potpisati. To jest znaš samo svoje ime. Točno i pravilno. I to je dovoljno, neki bi konstatirali, da se potvrdi pismenost subjekta i uvrsti ga se u hvalevrijednu statistiku kulturno oplemenjenog stanovnika zemlje. Ali oni sa malo više toga u glavi osim statičkog elektriciteta što se zdušno širi od pokrivala za tjeme ne bi li oživjelo pokoju stanicu u lubanji, uvidjeli bi malo dublju polemiku. Tada bi neki svog prijatelja počeli gledati zaista čudno. Pa jesi li ti lud? Ne znaš ni pisati! Osnovne riječi kao da su odjednom hijeroglifi i ta draga osoba ispred vas odjednom je pračovjek, raste mu brada, iz ušiju vire dlake, čudno vonja a i glasa se neobično. Gleda vas onim upitnim pogledom ne razumeći čemu takva farsa oko par slova, a vas to može koštati, recimo provizije na plaći. Oprost sam po sebi ne bi bio upitan, pa prijatelji dolaze prije novca, ali kad je oko tako neočekivanog propusta gdje staviti koje slovo, upitate se poznajete li vi uopće tu osobu?
Naime je li tada opravdano ili ne, ako se na trenutak zapitate jeste li cijelo vrijeme do sada precijenili tu osobu jer ste upravo saznali da je polupismena i to joj nimalo ne smeta. Dapače, nasmije se iako ne zna točno napisati slova vašeg prezimena odmahujući kao da je to manje važno a vi biste si najradije počupali svu kosu s glave. Brže i bolje stoga što ste se za dotični posao naradili kao kakva stočna domaća životinja i upravo vam je sve propalo, ili, jer vam nije jasno kako vašem prijatelju to uopće nije toliko važno kao ni da ne zna kako se zapravo zovete? Tim i više ako je to prezime jedna sasvim uobičajena hrvatska riječ koju čovjek koristi cijelog života...

Post je objavljen 16.07.2007. u 00:23 sati.