Marketing
Kantom po Turopolju (uz meso u Zagrebu)
Evo, opet ne baš rječit opis svega onog šta sam radila ovaj vikend, popračen ne baš dobrim fotkama:) Al eto, tako je kako je, bit će bolje kad me posjete muze!
Dakle- petak, roštilj, ZVNE, jarun.
Subota je bila plod mojih prošlotjednih bijesnih razmišljanja. Naime, u prošlu nedjelju sam vrlo uspješno sredila gležanj, i to onako konkretno, da me i sad 7 dana poslije zeza (al bar volumenom više nije 3x veći od onog na drugoj nozi). i tako me uhvatilo bijesnilo naravno. Jer sam baš tjedan prije tog bila nabrijana na penjanje i vraćanje u "formu" i super mi je bilo u dvorani, i sad paf paf odeee gležanj. EEe digresija, digresija.. Da se vratim na temu, dakle subota, tj. jučer je bila rezultat svega toga šta sam ja jaako puno energije imala a ne mogu trčat, penjat, planinarit ma uglavnom ništa od onog čime ja obično ubijam energiju. Tako je moj vrckavi mozak dosjetio se dobre stare kante od bicikla!
kad kažem kante onda stvarno mislim kante- ROG star 10ak godina, dal moram dalje?? I tako sam Dariji predočila svoj pakleni plan- "Kantom po Turopolju"
Darija je naravno odma bila oduševljena jer je i njena kanta (godinu dana starija od moje Kante) željna vidit puta. Oboružale se vodom, psihički se pripremile na nažuljanu guzu i uputile se u Tour de Turopolje.
S obzirom da smo obje out biciklističke (a bogami i bilokake druge) forme išle smo laganini za prvi put.
I bilo je super, posjetile smo neka mjesta di fakat nismo bile od onih davnih dana kad smo imale jednoznamenkasti broj godina i kad su Srebrenka i Miljenko na jednom da daJEDNOM biciklu oderali kojih 12 km (većinom uzbrdo) i tolko nazad naravno od Vukojevca do Kravarskog.
Sad kad smo D. i ja prošle dio tog puta po makadamu uz uzdisaje i proklinjanje manjka funkcionalnih brzina na darijinoj Kanti, stvarno se pitam gjde smo mi kao klinci čupali tu svemirsku energiju?:D
I naravno ujo nam je reko da od Vukojevca do Buševca tim putem kojim mi želimo ić idemo samo desno desno desno nije baš sve bilo desno i putem smo u par navrata otvrarale kartu sa upitnikom iznad glave
da da sram me je .. i još smo jendo neku baku i dedu pitali za put, na šta je deda reko da idemo desno, al se ispostavilo da je desno strmi makadam koji se našim guzama nije baš svidio, pa smo poslušale baku koja je rekla da idemo lijevo na cestu:)
E da i najbolji dio dana- moje oštro oko zapazilo je kupineeee kraj ceste. I naravno morale smo ih obrstit (u žaru nismo ni primijetile da su se kupine oštro borile da ostanu na životu i dobrano grebale)
Lepa hiža:
U ned roštilj sa Futilnima i prijateljima na Bundeku.
fotkeee lošeee kvaliteteeee:
Post je objavljen 15.07.2007. u 21:24 sati.