Marketing
PAPIGE
Papige (Psittaciformes) su red u razredu ptica.
PORIJEKLO IMENA:
Naziv Psittaciformes je izvedeno iz antičkog Psittacus/Sittacus, koji potiče od Staroindijskog zbirnog naziva. Naziv je stigao zajedno s prvim uvozom papiga u Europu u vrijeme Aleksandra Velikog. Drugi nazivi, kao što su kakadu i ara, su isto tako zbirni nazivi i potiču ili iz jezika zemlje porijekla životinje ili su u geografskom odnosu s porijeklom (Amazonska papiga). Međutim, porijeklo imena papiga nije jasno.
OSOBINE:
Osobine zajedničke svim papigama su stopalo prilagođeno penjanju, dva prsta su okrenuta prema naprijed a dva prema natrag, te papagajski kljun. Dva kraća prsta, I i II su orijentirani prema sredini tijela ptice, a oba duža prsta, III i IV, prema van.
Veliki broj vrsta papiga prinosi hranu stopalom do kljuna, što je kod drugih vrsta ptica rijedak izuzetak. Drugo vrlo važno obilježje papiga je njihov kljun. Prilagođen je velikom broju raznih aktivnosti. One mogu svojim kljunom grickati, slamati ljuske, držati, rasjeći, piti nektar....Papige koje se hrane nektarom, kao lori, imaju jezik oblikovan poput kista koji dobro služi uzimanju tekućine.
GOVOR I INTELIGENCIJA:
Uz gavrane i žune, papige su ptice s najvećom inteligencijom. U Europi su papige poznate prije svega kao domaće životinje koje je moguće naučiti govoriti. Međutim, mnogi stručnjaci za papige smatraju, da je kod papiga "govor" jedan oblik poremećaja u ponašanju.
POVIJEST RAZVOJA:
Fosili papagajki su nađeni prije svega u Europi, no to govori više o arheološkoj istraženosti područja, nego o njihovoj rasprostranjenosti tijekom geoloških razdoblja. Prve poznate papagajke koje su sigurno preci papiga nađeni su u Njemačkoj a potiču iz eocena. To su bile životinje veličine tigrica i već su imale papagajsko stopalo, ali su umjesto papagajskog kljuna još imale kljun prilagođen sjemenju. Dokazi o postojanju prvih "pravih" papiga potiču iz miocena, a nađeni su u Francuskoj. Ali podroban tijek njihove evolucije je u velikoj mjeri još uvijek nejasan.
POVIJEST DRŽANJA PAPIGA U ZATOČENIŠTVU:
Još od vremena antike je poznato, da su neke vrste papiga, kao sive papige, u Europi držane u zatočeništvu. U srednjem vijeku su papige držane na dvorovima kao luksuzne životinje, a s razdobljem velikih otkrića sve više životinja stiže u Europu kao domaće životinje gdje držanje papiga postaje statusni simbol i razvija se u hobi. Profesionalni uzgoj papiga u zatočeništvu počinje se polagano razvijati od kraja 19. stoljeća a širi se i kao hobi u širim slojevima pučanstva. To je dovelo do komercijalnog masovnog uzgoja papiga kao i ponude raznih potrepština, kao što su hrana, gajbice, knjige, časopisi ali i specijalna veterinarska ponuda. Danas živi oko 50 miliona papiga u zatočeništvu, dijelom i, na žalost, u uvjetima koji nisu primjereni. Broj papiga svih vrsta zajedno koje žive slobodno, procjenjuje se isto tako na oko 50 miliona jedinki.
Neke vrste papiga su uništenjem njihovih staništa i izlovom za prodaju već istrijebljene, a druge su kratko pred tim. Zato držanje i trgovina papigama podliježe propisima o zaštiti vrsta.
No, postoji i suprotni trend, širenje papiga koje su pobjegle ili su namjerno puštene iz zatočeništva. Neke vrste su uspjele izgraditi stabilne populacije u njima potpuno stranom okolišu, najčešće u gradovima. Najbolje su to uspjele Psittacula kramen i Myiopsitta monachus.
NAČIN ŽIVOTA:
Danas poznajemo oko 600 vrsta papiga, uglavnom su nastanjene u šumama toplijih predjela. Razlikujemo ih po veličini (velike, srednje i male), boji perja, glasu, načinu ishrane itd. U prirodi žive u jatima, spavaju u krošnjama drveća, dupljama stabala, rupama stijena i sl., gdje najradije prave gnijezda. Isti par papagaja živi u zajednici cijeli život i u prirodi su najbolji primjer vjernosti, nježnosti i ljubavi. Veće vrste papiga nesu jednom godišnje 2-4, a manje tri puta, 4-8 jaja. Na njima leže i mužjak i ženka. Mladi se izvode kod većih za 19-25, a kod manjih za 16-18 dana.
U divljini se hrane sjemenjem, voćem, pupoljcima drveća, te raznim zelenjem, pa se u prirodi smatraju štetnim pticama. U nekim krajevima masovno se love mrežama i oružjem.
SISTEMATIKA:
Kako rasporediti papige unutar reda je jednako sporno kao i kod velikog broja dugih grupa ptica, odnosno, postoji veliki broj jednakovrijednih prijedloga. U redu postoji točno 350 vrsta s oko 850 podvrsta. Pretežno žive u tropskim i suptropskim područjima gdje, ako je to na južnoj polutci, nastanjuju kopno do krajnjih južnih područja. Papige koje žive u tim područjima, naročito u Australiji i Južnoj Americi, na odgovarajući način su prilagođene hladnoći.
Papige se hrane pretežno biljnom hranom kao što su voće, sjemenke, cvijeće, lišće, kora i korjenje uz dodatak neke količine hrane životinjskog porijekla, prije svega kukaca i njihovih larvi, a koliki je taj dio, ovisi o vrsti papiga. Čini se, da bez problema podnose određenu količinu biljnih otrova koji su sadržani u hrani. Gotovo sve vrste papiga se gnijezde u dupljama, prije svega u stablima, ali i u zemlji i termitnjacima. Jedna vrsta njeguje zajedničko gniježđenje.
NEKE VRSTE PAPIGA:
-Tigrica:
Papigica tigrica pripada veliko porodici papiga Psittacidae, kojih ima oko 600 vrsta. Žive gotovo u svim krajevima svijeta osim u Europi i Antartiku. Ubrajamo je u red manjih papiga. Njena je veličina 20 do 22 cm. Duljina krila je oko 10.5 cm, a duljina repa 10 cm. Prosječna težina iznosi između 40 i 45 grama. Veoma je vitkog trupa, elegantnog stasa, noga joj je vitka sa četiri prsta i noktima u obliku srpa. Kad sjedi na grančici ili kad hoda zapazit ćemo da su joj uvijek dva prsta okrenuta naprijed, a dva unatrag.
Najznačajnija obilježja papiga je njihov kljun. Donji je klun kraći od gornjeg i izgleda kao debela košarica.
U prirodi, u slobodnim prostranstvima, u pravilu je zelenožute boje, koju zato smatramo osnovnom bojom ove vrste papiga. Žive u većim ili manjim jatima od 20 do 200 komada zajedno. Hrane se uglavnom biljnim tvarima, travom, sjemenjem i sokovima ploda drveća.
Gnijezde se u šupljim djelovima drveća, šupljinama stijena i u rupama u zemlji. Glas je veoma ugodan, pa lagani cvrkut ovih papigica rado slušamo.
-Nimfa:
Latinsko ime: Nymphicus hollandicus
Porjeklo: Australija
Dužina: 30cm (od kljuna do repa)
Pod vrste: Lutino, Standard,Špricane
Razlika između mužjaka i ženke: Kod nimfe se teže razlikuju mužjak i ženka no imamo jedan dobar primjer na slici nimfi standard gdje možemo uočiti da je ptica gore mužjak a dolje je ženka . Do tog zaključka došli smo preko crvenila na licu može se uočiti da je kod mužjaka gore crvenilo izraženije nego kod ženke osim toga dobar znalac papiga vidi i po veličino glave te stasu papige.
Prehrana: Osnovna hrana je proso,suncokret,muhar , žito a osim toga daje se i razno drugo sitnije sjemenje, te sviježe voće (jabuka,banana,) špice , maslačak a može se staviti i razna trava od koje će ptice same sebi odabrati koje žele.
Općenito: Nimfe su društvene ptice te se najbolje razmnožavaju ako su u jatu tj. ako držite višedesetaka komada zajedno. No ponekad može doći i do problema jer one zahtjevaju veći prostor za sebe pa se po mogućnosti one drže u tzv .volijerima gdje imaju veću slobodu kretanja. One izlježu od 2-4 ptiča u jako rijetkim slučajevima imaju više mladih za njihov uzgoj potrebno je da imaju što više mira , da ih se ne uznemirava jer se teško prilagođavaju u novu okolinu . Dimenzije kućica za nimfe su puno veće nego kod tigrice no nekakvih standarda nema općenito su kućice kućne proizvodnje no one trebaju biti što dublje i šire da ptica ne bi oštetila rep ili krila. Isto kao i kod tigrica štapić na koji ptica doljeće na kućicu ne smije biti duži od 10 cm tak0 da na njemu može stojati samo jedna ptica .Rupa na dnu kućice služi da se jaja ne odkotrljaju okolo nego da ostanu na hrpici ali pazite da rupa ne bude pre duboka ili previše prema jednom kutu.
Prvi primjerci nimfa pojavili su se u Europi oko 1840 g. u Engleskoj 1950 godine pojavljuju se prvi primjerci lutino papigica , 1978 pojavljuje se albino papigica .
-Kraljevski Jako:
Siva papiga-jako ili, kako je još često nazivaju, pepeljasta papiga, duga je oko 31 cm, a živi i rasprostranjena je u šumama ekvatorijalne i tropske Afrike. Osnovna joj je hrana sjemenje i voće. Kao mnoge vrste iz porodica papiga, tako i papiga-jako živi u velikim jatima.
Za razliku od ostalih papiga, papiga-jako nema perje obojeno sa mnogo različitih boja. Perje joj ima zapravo samo dvije glavne boje: rep joj je žarkocrven, a ostalo je perje pepeljasto sa malo svijetlijim rubom. Ali zato papiga-jako spada u red onih predstavnika svoje vrste koji je najsposobniji da nauči ljudski govor i poznati su brojni primjeri vrlo lakog i vrlo brzog učenja izgovaranja čitavih dužih rečenica. Uz to one imaju odlično pamćenje i sposobnost oponašanja.
Još nekoliko karakteristika sive papige: raspon krila iznosi joj oko šezdeset i pet centimetara, duljina krila dvadeset i dva centimetra, repa osam centimetara. Oči staroga su jako žute, kljun crn, a noge olovnosive.
-Kakadu:
Prostrane šume Nove Gvineje i Australije domovina su kakadua. Veličina ove papige je oko 45 cm, a rep joj je oko 15 cm. Kukma od uzdignutog perja ima izrazito žutu boju kao limun. Ime su dobile po svom kreštanju. Bijele je boje, no u donjem dijelu, osobito kod repa zna biti pokoje žuto pero.
Kada čavrlja u krletki ili sjedi na grani u slobodnoj prirodi, kukma joj je nakostriješena s izrazito uzdignutim perjem. Za vrijeme ljeta pera kukme su potpuno prilegnuta uz glavu.
Noge su joj prekrivene perjem sve do pandžica, koje su vrlo snažne kao i kratki kljun tamne boje koji im služi za vješto penjanje.
Hrane se voćem, sjemenkama i pupovima. Kad drveće pupa, znaju napraviti ogromne štete, pa ih domoroci dijelom zbog toga, a dijelom zbog prodaje masovno love.
Vrlo se lako pripitomi u krletki, koja mora biti prostrana. Nauči govoriti i na vrlo smješan način ponavlja riječi ili cijele rečenice. Vrlo je živahna i u prostranoj krletki čini prave akrobatske vratolomije.
-Arara:
Južnoameričke šume su pune ovih ptica lijepih boja.Duge su oko osamdesetak centimetara i veoma snažne.Žive u velikim jatima.Hrane se raznim bobicama, sjemenkama i drugim plodovima.Ženka izlježe po dva jajeta na kojima leži, dok joj mužjak donosi hranu.
-Ara makao:
Ara makao (Ara macao) se mogu vidjeti u parovima, ili jatima do 20 ptica.U vrijeme izlaska sunca izljeću iz svojih staništa i glasno krešte dok lete prema područjima gdje se hrane.Jedu voće, sjemenke, listove visoko na drveću.Po zalasku sunca vraćaju se u svoja staništa.
-Elektus papagaj:
Mužjak elektus papagaja (Electus roratus) i ma uglavnom zeleno perje, dok je ženka svijetlocrvene boje sa plavim stomakom.Oboje se uglavnom hrane voćem,,cvijetovima i nektarom.Ženka snese dva jajeta na kojima leži oko 26 dana.
-Lorikit duginih boja:
Lorikit duginih boja (Trichoglossus haematodus) ima različitu varijaciju boja od lorikita do lorikita.Ova ptica Ova ptica živopisnog perja živi u jatima koja znaju brojati i do 100 ptica, koje zajedno odlaze u potragu za hranom.To su najčešće insekti, voće i polen.
Post je objavljen 22.07.2007. u 18:18 sati.