Znaš li za čime žalim?
Što jedini san je neostvaren?
Žalim za onim osjećajem
Što kao oblak je.
Onaj osjećaj da lebdiš,
Da nosi te zračna struja,
Da prkosiš vjetru i kiši,
Da nitko ti ne može ništa.
Kad nosi te samo Ljubav,
Kad svim su mislima isti ramovi,
Kad nemaš tijela,
Kada si lagan.
Kad svaki dan,
Dočekaš nasmijan,
Kad koraci su laki,
A sumnje daleke.
Kad život postane igra,
Kad osmijehom topiš i plijeniš,
Kad osvajaš vedrinom,
Kad nemoći na postoje.
Kad kročiš sigurno, hrabro,
Kad kosom oblake dijeliš,
Kada dodiruješ zvijezde,
Kad se životu veseliš.
Post je objavljen 13.07.2007. u 11:17 sati.