____________________________________
Prekrižio je ruke na leđima glasno hropčući.
Više nije skrivao prokletu ravnodušnost
iza crnih jeftinih naočala nataknutih na
špičasti nos iznad kojeg su se caklila dva
zeleno-smeđa oka. Pogled uperen ka crnim
koncima izvučenim iz majice kupljene jučer
koji su ležali na rubu stola. Pokvaren smiješak.
Znao je da nije jedini u cijeloj ovoj priči.
Daljnja negodovanja nisu bila od prevelike
koristi. Prsti položeni na vrat. Gesta koja
bi trebala označavati nervozu. Ne. Upravo
suprotno. Treba još puno toga naučiti.
_____________________________________
Tako je bilo ugodno.
Tako dobro.
Dicta et sentinentiae.
Iusus est magister egregius.
Slažem se.
Ponekad je lakše zažmiriti na produkte
novonastalih situacija. Samozavaravanje.
Nekako mi to baš i ne uspijeva najbolje.
Znate onu: "Stvari se vraćaju na mjesto."?
E, da. Istina je to. Vrlo zanimljivo. A zapravo
na kraju neće ispasti dobro. Kako za koga.
Za nas definitivno hoće. U to sam sigurna.
Pozdrav od eMDe
Post je objavljen 13.07.2007. u 09:50 sati.