Zašto je oslovljanje "Francuskinje i Francuzi" normalno, a "Hrvatice i Hrvati" se izruguje?!
Na portalu Hrvatskog katoličkog zbora MI objavljen je sjajan komentar u povodu Thompsonova zagrebačkog koncerta. Komentator odmah na početku kaže kako je snimka koncerta, emitirana na Hrvatskoj televiziji 1. srpnja, napokon pokazala da su sve priče o nekakvom navodnom fašističkom ili ustaškom nazivniku toga pjevača i njegove publike puste priče.
Naravno, kao što uvijek i svuda ima iznimaka tako se i u Maksimiru nekolicina mladih pojavila na koncertu s ustaškim znakovljem. Ali, ovo je bitno, bilo je više nego vidljivo da su tamo dominirale - hrvatske zastave. A to je više nego jasan znak da većina Thompsonove publike nazočne na koncertu ne gaji nikakav resentiment prema desnim ideologijama od prije šezdesetak godina, nego čvrsto stoji na pozicijama hrvatskoga domoljublja tako veličanstveno iskazivanoga od 1990. do 1995. godine.
Oni koji to ne razumiju ili namjerno natežu pojedine iznimke preko svake mjere ne shvaćaju ili ne žele prihvatiti da su pjevači poput MPT-a - koga neki uvredljivo i netočno drže nekakvim predstavnikom pejorativno izmišljene ruralno-ognjištarske podkulture - izraz autentičnoga domoljublja hrvatskoga naroda. To domoljublje dakako nije uvijek lišeno različitih stranputica, ali u osnovi ono se temelji na prirodnim temeljima koji ukorjenjuju svakoga čovjeka: ljubavi prema zavičaju, ljubavi prema hrvatskom narodu i Domovini, i, u mjeri u kojoj je to pridržano svakom pojedincu, ljubavi prema Bogu.
U političkom smislu takvo domoljublje najčešće pa ni sada nije politički čvrsto kanonizirano, ono u umjetničkom smislu nije uvijek visoko estetizirano, a u vjerskom smislu ono nije uvijek svjedočki ni teološki produbljeno, ali je ono ipak odraz onoga što je vjekovno krasilo hrvatsku dušu - naravne identifikacije sa zemljom na kojoj se rađamo i umiremo, za kojom čeznemo i kojoj se, ako odemo, uvijek vraćamo. U osnovi, to je ljubav pridržana svakom narodu. Prezirati to, znači ne samo ustati protiv vlastita identiteta i identiteta vlastita naroda, to znači ustati protiv naravne ljudske potrebe da se čovjek na dijelu svoga životnog prostora - u ovom slučaju hrvatskog - osjeća svoj, vlastit, osobit, poseban i ponosan.
Sada, nakon gotovo desetak godina medijskog prozivanja svakog intenzivnijeg javnog iskazivanja hrvatskog rodoljubnog i domoljubnog osjećaja kao primitivnog, vrijeme je napokon da se kaže da je iskazivanje takvih osjećaja i naravno i potrebno želimo li imati zdravu društvenu situaciju i biti zaista uvažen i prihvaćen čimbenik na međunarodnoj sceni. Naravno, iskazivati ga uvijek u mjeri poštivanja tuđih osjećaja i ne vrijeđanja ničije nacionalne ili vjerske vlastitosti. Voljeti svoje - to nam je dakle naravno pravo i dužnost.
Nadamo se da će uoči ovih izbora u zdravom balansu s drugim važnim temama to izraziti i hrvatske političke stranke. Ako bi nažalost bilo da u koje od njih toga osjećaja nema, onda se svaki razborit hrvatski čovjek, pripadao on hrvatskom ili kojem manjinskom narodu, mora upitati o tom što je s tim ljudima? Znaju li oni gdje žive? Tko su im bližnji? Da ne govorimo o tome da odnarođenost u smislu ksenolatrije pokazuje krajnji nesmisao za vlastiti identitet i bitne interese vlastite domovine i naroda.
Neka nam za primjer javnog identificiranja sa svojim rodom i domom posluže Francuzi, čiji predsjednici od Mitteranda preko Chiraca do Sarkozya svoje sunarodnjake oslovljavaju "Francuskinje i Francuzi" (koliko se samo kojetko izrugivao pok. predsjedniku Tuđmanu zbog njegova "Hrvatice i Hrvati"). Onda to ne bi trebalo da bude shvaćeno kao hrvatska ekskluziva. Hrvati nisu osvojili slobodu da bi se stidjeli svoga roda i doma, nego da se njima ponose i to upravo na način kako su činili naši najveći sinovi i kćeri kroz povijest. Ima utješnih znakova da se u tom pogledu i u našoj političkoj eliti kreće nabolje.
Biti svoj - kako reče veliki Šenoa - ostaje nam trajni nalog. S vjerom u Boga, to nas je u nemilim vremenima i održalo! A Hrvatskoj televiziji čestitke da je napokon pokazala da u njoj još ima hrvatstva, unatoč nerazboritim pritiscima onih koji bi nama uskraćivali ono što sebi pridržavaju - da budu ponosni rodoljubi!
Post je objavljen 10.07.2007. u 23:30 sati.