evo napisat cu i ja nesto...ali ovo je sad...i boga pitaj kad...jednostavno sam imala potrebu...
onog trenutka kada je nastavilo kucati...kada se probudila...sve je bilo drugacije...nije vise vjerovala...nije vise imala u sta vjerovati...sve sto je cvrsto drzala u rukama je nestalo...nije se vise imala za sta drzati...nije vise imala sta nadzirati...nije vise bilo nicega...nicega...samo hladan osjecaj samoce...i nista vise..osjecaj da je sama...iako nije bila...u trenucima kad joj je trebala tuda snaga nije je bilo. imala je samo svoju snagu. u trenucima kad joj je trebala vjera nije ju imala. isparila je. u trenucima kad joj je trebala njeznost posebne i jedine osobe nije je imala. imala je njeznost druge osobe. jer osobe koju je ona trebala nije bilo tu.. nestala je...sama od sebe ili radi nje? ne zna..nikada nece moci odgovoriti...jer ne zna...sve je isparilo..nije postojalo...u sekundi...sve je nestalo...propalo..i sada...vise nema od kuda crpiti snagu..vise nema u sta vjerovati...kraj svih tih ljudi koji ju okruzuju ona je sama...sama za sebe i nikoga vise...ne moze im vise vjerovati...jer ju uvijek napuste...ono sto su joj obecali pregaze i idu dalje bez nje...niti jedan nije ispunio obecanja...niti jedan nije bio uz nju do kraja...cak niti on...da li je ona kriva za to sto nije? sto nitko nije imao snagu prolazit s njom ono sto je ona prolazila? mozda se jednostavno nije nasla dovoljno jaka osoba za to...a ona je mislila da je cijelo vrijeme uz nju...ali otisla je i ta posljednja osoba...ne zeli vise nikome dati svoje povjerenje...ne zeli im vjerovati...zna da lazu...da vjeruju da mogu vise...precjenjuju se...misle da mogu vise...jer su jaci...trebali bi biti jaci..ali nisu...kako mogu biti jaci kada nisu tu uz nju? kada nemaju snage proci u kratko vrijeme ono sto ona prolazi cijeli zivot? ne nisu jaki. ona je sad sama sa svojom snagom. proci ce vremena kad ce ponovno nac svoj izvor snage...a do tada ce morat trpit i skupljat bol u sebi...jer joj nitko ne zeli pomoci i podijeliti tu bol s njom..bar ne osoba koja je to trebala...koja je tu bila za to...toliko je toga dala...toliko je voljela...toliko je vjerovala...toliko se trudila...toliko je zeljela da bi dobila hladnocu i ravnodusnost...a to je ono sto najvise boli...ne boli mrznja...jer je ona osjecaj...to je osjecaj...slican ljubavi...ona sada ima samo ravnodusnost..a to nije osjecaj...jer ga nema...nema vise osjecaja..
za tu osobu postoji samo ravnodusnost..ne postoje vise osjecaji...
a za nju tek krece bujica osjecaja koju nece moc zaustavit a morat ce ju drzati u sebi
za tu osobu vise ne vrijedi prijateljstvo,medusobna ljubav,snaga i povjerenje
a za nju tek krece prijateljstvo,jednostrana ljubav i snaga. povjerenja vise nema.
ta osoba ce ici dalje..bez nje
a ona ce ostati na mjestu..bez te osobe..stajati sama...bez trunke nade
za tu osobu postoji nada za srecu
a za nju vise nema nade za ista
za tu osobu vise ne postoji godinu posebnih dana
a za nju jedino sto postoji je godina posebnih dana
za tu osobu vise nema nicega
a za nju je jedino to sve ono sto ima
i za tu osobu ovo je kraj...
ali vjerujte mi...za nju je ovo tek pocetak kraja..
Post je objavljen 09.07.2007. u 14:49 sati.