muka mi je... od svega... ne pripadam nigdje, nikog nije briga za mene, a zasto bi i bilo. kao da sam nesto posebno... zar me toliko tesko zavolit? cini se da je... danas sam bio na prideu, bilo je dobro, ako zanemarimo seljacine s molotovljevim koktelima i seljacinu s bocom, na koncertu je bio dobar preformance i muzika, pohvale ostavljam... nje nema, nit je nikad vise nece bit, zelim da mi prizna svoje gadjenje prema meni, nezelim ostajat sam, cekajuci besmisleno, znam da nece doci, ako dodje, ja cu joj bit samo ubijanje vremena, nezelim to, zelim nekoga kom ce stat so mene, no, nisam nazalost netko tko moze bit voljen, ja sam ono po cemu se moze samo pljuvati, nesto sto se moze samo mrziti, nezelim vise se vracat s sjenom boli doma, zelim uzajamnu ljubav, nesto sto je robu poput mene nedostizno... previse se pitam zasto, znam odgovor, bjedan je i istinit, muka mi je i umoran sam od iste stvari, muka mi je od izolacije, muka mi je od samoce, muka mi je od neshvacenosti, od svega sto me cini osobom, od tudih plitkih misljenja o meni, od svega... samo sjedim, postojim, nista vise, nista manje, sam, ostajem, ta samoca boli, shvacanje boli, razapet ostajem...
Fragile
So many times I have brought you down
that I have already lost all count
and I seem to be doing it again
No matter how hard I have tried
I have crumbled time after time
and kept failing in the end
Sometimes it feels it would be better for you all
If I ceased to exist or was never born at all
So many times I have let you down
shadowed the shine of our sun
and drowned you in tears and misery
that it is hard for me to see
how you can after all these years
still be standing by me
Sometimes it feels it would be better for us all
If I ceased to exist or was never born at all
Sometimes it feels it would be easier to fall
than to flutter in the air with these wings so weak and torn
Post je objavljen 08.07.2007. u 00:38 sati.