Prije desetak dana komentirao sam želju zagrebačkog gradonačelnika da u Americi promovira svoj grad. Tko je mogao očekivati da će Zagreb u Americi, za samo par dana, mnogo efikasnije 'izreklamirati' Marko Perković-Thompson?
Slike s Thompsonovog koncerta u Maksimiru objavilo je nekoliko američkih blogera. Reagirali su i liberali i konzervativci – i to na isti način, što se rijetko događa. Blog TruthDig, blizak demokratima, piše o 'novoj generaciji fašista'. Blog ChinaConfidential spominje navodne veze hrvatskih fašista s Iranom i Hezbolahom. Konzervativna blogerica Julia Gorin na blogu Republican Riot ovako komentira fotografije iz Maksimira: 'Takvi se prizori ne mogu vidjeti u Njemačkoj zato što tamo svi znaju što su Nijemci učinili, zbog toga što su oni priznali što su učinili i što su se potom ispričali. Nijemcima je bilo neugodno i osjećali su se krivima. Ove fotografije ilustriraju što se događa kada zemlja nije bila prisiljena da se sučeli sa svojom prošlošću. Za zločine se ne zna, o njima se ne govori...'
Julia Gorin se u tekstu pod naslovom 'U Hrvatskoj ima i anti-fašista!', iskreno 'čudi' objavi hrvatskih anti-fašista koji osuđuju Thompsonov koncert. 'Ti mi se do sada nisu javljali' – piše Julia Gorin, čiji blog posjećuju i mnogi Hrvati koji se na nju srde. Posjećuju je i Srbi koji za globalnu publiku prevode tekstove Thompsonovih pjesama. 'Nemojte ništa nažao činiti tim ljudima, anti-fašisti su u Hrvatskoj ugrožena vrsta' – poručuje Julia Gorin.
Ja znam tko je Julia Gorin. Međutim, fotografije i snimke s YouTube-a govore same za sebe.
Njih zapadni čitatelj promatra s istim osjećajima koji ga obuzmu kada čita vijest o presudi jednoj iranskoj feministici u Teheranu koja je, osim na zatvorsku kaznu, osuđena na deset udaraca bičem. Ili pak, kad čita vijest o smrti miša Farfoura, junaka dječje serije na Hamasovoj televiziji, koji male Palestince uči da ubijaju Židove. (Ponukana kritikama iz inozemstva, Hamasova televizija odlučila ga je 'ubiti', pred gledateljima. Ubojica je 'Izraelac'.)
Ukratko, slike iz Maksimira primjer su grotesknog atavizma. 'Zar to ljudi još uopće negdje rade?' – upitao me je u vezi nacističkih pozdrava u Maksimiru jedan prijatelj.
No, da je riječ o pukoj bizarnost - bilo bi lako. U članku New York Timesa o Thompsonovom koncertu u Maksimiru ne šokiraju toliko nacistički pozdravi ili izvikivanje ustaškog 'Za dom spremni'. Najšokantnija je izjava ministra obrazovanja Dragana Primorca da se na koncertu 'nije mogao vidjeti nikakav anti-semitizam'.
Kako bi bilo da prepustimo ljudima koje Thompsonov nastup vrijeđa da oni definiraju što je 'anti-semitizam'?
Novinara New York Timesa Nicholasa Wooda najviše je začudila reakcija hrvatskog političkog i novinarskog establishmenta koji se pita – 'u čemu je problem?' Wood očito ne zna da na hrvatskoj političkoj sceni vlada svojevrsna amnezija kada je u pitanju NDH-a. Baš kao Primorac u razgovoru s newyorškim novinarom, većina političara koji su na vlasti ili ozbiljno na nju pretendiraju, pretvara se da nije svjesna nečega što je svakom idiotu očito.
Podignutom rukom se mjeri 'koliko je naraslo žito'. 'Za dom - Spremni' može se čuti u operi Zrinski. I Bono je odjeven u crno.
Kada hoće, hrvatska javnost prilično dobro razumije suvremeni medijski izraz. No odjednom, nitko ne razaznaje simbole.
Činjenica je da je o Hrvatskoj pjevalo i Prljavo kazalište, o ratu - Film i Parni valjak. Johnny Štulić je nosio crnu košulju. Nitko ih u Americi nije proglašavao poklonicima nacizma i ustašama.
Očito je riječ o 'znakovlju' na Thompsonovim koncertima. You bet it is.
Evo male analogije, pa da svakome bude jasno zašto Thompsonov koncert vrijeđa:
Dizanje tri prsta, na javnom mjestu. Čovjek koji to čini može reći da je riječ o simbolu Trojstva, koji je važan ne samo pravoslavcima već i katolicima, o motivu koji se može vidjeti na freskama. Što je u tome loše? Zašto ne bi svi počeli dizati tri prsta i tako se pozdravljali?
Međutim, ta tri prsta nas, s pravom, vrijeđaju. Pozdrav 'Za dom – Spremni' vrijeđa druge ljude. Sjeća ih na prošlost. Nije najvažnije što taj pozdrav ili uzdignuta ruka vrijeđa Efraima Zuroffa, koji živi u Jeruzalemu - najgore je to što on vrijeđa mnoge građane Hrvatske, svih nacionalnosti i vjera. Pozdrav 'Za dom – Spremni' je za njih isto ono što su Hrvatima podignuta tri prsta.
Osim što vrijeđa, ustaška ikonografija i plaši. Šteta je što novine, barem jednom, podrobnije ne opišu kako na Thompsonovo 'stvaralaštvo' reagira čovjek kojem je u Jasenovcu ili u Jadovnom pobijena cijela obitelj. Što, recimo, neki građanin Zagreba ili Osijeka židovskog podrijetla misli o stihu iz Thompsonove pjesme da će se 'ponovno dići gusta magla'?
Uz uvredu i prijetnju, svrha koncerta poput ovog u Maksimiru je pokazati svima, bez obzira na nacionalnost i vjeru, 'tko je u Hrvatskoj glavni'. Kao kada u Ulsteru, svako ljeto, protestantski Oranjski red maršira kroz katoličke četvrti. Cilj je pokazati tko je 'šef'. Logika organizatora može se sažeti ovako: 'znamo da vas katolike ovo vrijeđa, ali mi to činimo jednostavno zato što možemo, zato što smo jači'.
Ovakva logika nije inteligentna, pogotovo ne na trusnom području Balkana. U subkulturi hrvatske ultra-desnice može se čuti tvrdnja da se Srbi, navodno, 'plaše' tih 'naših' simbola te ih se njihovim isticanjem 'stavlja na pravo mjesto'. Kao da se spominjanjem Francetićevih 'crnaca' djeluje preventivno – sprečava se sljedeći rat.
Teško je nagađati kakav je efekt 'guste magle' u susjednim državama. U Hrvatskoj, on je čisti otrov. Što se tiče susjedstva, bojim se da na drugoj strani 'rijeke Čikole' stoji sličan mamlaz koji ništa nije naučio iz prošlosti – također odjeven u crno, spreman da pocupkuje u orjentalnom ritmu. On misli da je 'izgubio' samo zato što su Hrvatima 'jednom pomogli Nijemci, a drugi put NATO'. Osim toga, određenom broju ljudi u Srbiji, ali i na Zapadu a na Istoku, drago je kada vide da se u Hrvatskoj još uvijek dižu ruke na nacistički pozdrav. Njihove kritike nećete čitati po novinama - oni, naime, ne žele da Hrvatska postane moderna i tolerantna zemlja.
Na svoj način, i oni 'vole' Thompsona. Dok je njega - bit će i 'guste magle'.
Post je objavljen 07.07.2007. u 22:43 sati.