Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrmajestyk

Marketing

Tek je 12 sati



10 to Midnight, 1983. D : J. Lee Thompson ; Charles Bronson, Lisa Eilbacher, Gene Davis, Andrew Stevens


Ako ste, čitajući moj blog, čuli neku grmljavinu poslednjih par dana, to je verovatno bio Chuck Bronson lično, koji mi sa nebesa javlja da nije zadovoljan što još od ponedeljka ne napisah nešto o nečemu iz njegovog bogatog opusa. Sa Bronseom se ne valja zajebavati, pa sam brže-bolje ubacio 10 to Midnight u moj DVD plejer i obnovio gradivo. Sećate se kako sam u osvrtu na Kinjite rekao da je to jedan od solidnijih Cannon Bronson filmova ? Mogu vam sada i komotno potvrditi da je tako...pri čemu se kriterijum solidnosti prethodno treba spustiti na Cannon nivo.

I ovoga puta, Bronse je policijac koji mahom operiše na ivici zakona, a njegova meta je mladi psihotik Warren Stacy (Gene Davis), čiji je fetiš ubijanje lepih mladih devojaka. Warren je inače relativno zgodan tip (ovo ja, ovako, je li, neutralno cenim), ali ima jedan problem - kad god se približi ribi, on popizdi. Pa, valjda da bi kompenzovao, kad mu se ne da jebati, on ih izreže nožinom koja mu je glavno oruđe. I da ne zaboravim, on svoje zločine izvršava striktno go.



I tako, Bronson ga naravno otkrije, ali se stvar iskomplikuje, pa Warren ostane na slobodi. No veteranski insinkt proverenog sluge građanskog morala ne da našem junaku mira, koji naravno nastavlja da proganja nagog šizoida...koji pak kontrira tako što progoni njegovu ćerku Laurie (Lisa Eilbacher, kasnije iz Beverly Hills Cop). Već pogađate kako će se ovo završiti, pa dalji opis staje ovde.

Prosto je neverovatno šta su sve puštali da se snima tih osamdesetih. Otkako je vrhovni cowboy Ronald Reagan ujahao u Belu Kuću, filmska industrija se krenula utrkivati u njihovim viđenjima ispravnog američkog života. Već sam penio o tome kakve su fešte Cannonovci lansirali tih godina, pa otprilike možete očekivati šta ima ovde za videti. Kratak pregled :

-- Bronse kuka svom partneru kako je poznavao nekog tipa što je ubio ženu, pa ga je sistem zatvorio i onda pustio jer je navodno bio lud. On je onda naravno ubio još nekoga. Poruka priče : smrtna kazna je majka.
-- ubica je ponovo vrhunski pervertido. Jer samo oni ubijaju, to je opšte poznato. Pri pretresu, Bronse mu u ormanu nađe neko pomagalo za masturbaciju...naravno, ako drkaš, ti si automatski ubica. :D
-- film se opet dešava u LA-u. Jer svi dobro znaju da je California prljavo leglo prljavih hipika, i da u svakom od njih čuči potencijalni Warren Stacy.
-- svi advokati, izuzev onih što rade za policiju, su korumpirani zlikovci koji bi prodali oca i majku da završe svoj slučaj kako valja.
-- posle dvadeset godina aktivne policijske službe, svi LAPD panduri se više vode svojim "gut instinctom" nego zakonima. Zakoni i prava ? Ma to je za one guštere što su tek pristupili. :D
-- glavni lik je naravno Jevrej (Leo Kessler, duh). Ovo verovatno jer su Cannon držali Izraelci, pa čisto da se povuče paralela da se zna da su saveznici Amerike uvek i svakako najpravedniji. :D I tako dalje...



Pa i ako uzmemo sve ovo u obzir, lagao bih kada bih vam rekao da nisam proveo prijatnih sat i po uz ovo đubre. Gene Davis, brat pokojnog Brada Davisa (Midnight Express), je prilično dobar u svojoj ulozi glavnog zlikovca, dok režiser J. Lee Thompson krade i od boga i od oca (očigledni Psycho i Halloween rifovi u više navrata) i ludo se zabavlja usput. Ovo je inače bio prvi film koji je Bronse uradio za Cannon, i jasno je već i tada bilo da će to biti marriage made in heaven - bar dok je Reagan u ovalnoj kancelariji, i dok u Americi ima ovaca za šišanje (na budžet od oko 4 miliona dolara, 10 to Midnight je vratio duplo samo u USA). Usput, jebeno je zabavno gledati Davisa kako se gologuz šeta okolo sa nožem, i J. Lee Thompsona kako strateški kadrira razne prepreke u frejmu ne bi li pokrio njegovu muškost.

Bronse lično je ovde u finoj formi. Malo je prosed i to je OK, ali se i onomad videlo da nije za baciti. Kako je on to sam sročio na početku filma prilikom razgovora sa nekim novinarčićem, "I'm not a nice person. I'm a mean, selfish, son of a bitch. I know you want a story, but I want the killer, and what I want comes first".

Thus spake Bronson. Amen.

Post je objavljen 08.07.2007. u 00:05 sati.