Recimo to ovako: jedno vrijeme se družiš s određenom skupinom ljudi i shvatiš da su super i da se nikad nećete prestati družiti. Onda se tokom vremena od nekih ljudi udaljimo a da i ne primjetimo. A kad skužimo, već je kasno i shvatimo da se više ne družimo s tom osobom i da si više nismo bliski. Stoga se nastavljamo družiti s ostalim ljudima zaboravljajući na nekoga s kojim smo donedavno bili jako dobri. Zaboravimo na sve dogodovštine koje smo prošli, sve zabavne razgovore koje smo imali i ostalo. Zapravo, posve se odviknemo od te osobe. To se meni stalno događa. Samo malo vremena ne pričanja i odviknem se od osobe s kojom sam bila dobra. No uopće me ne pogađa jer sam previše flegma za sve, pa i za to.
Onda se ta osoba sa vama želi ponovno početi družiti. Daš joj priliku, opet postanete dobri, no onda opet shvatite kako to nije to. Nije više onaj dobar odnos koji ste davno prije imali. Neke riječi ostanu neizreknute, neki događaji neproživljeni. Onda skužimo što smo propustili. Pa tako i ja. Ali nekako mi je svejedno. Ima i drugih ljudi, nije moj gubitak. Ili zapravo jest? Ali, ponavljam, ionako sam jako flegmatična osoba.
Ovih dana silno želim da praznici što prije prođu. Da prođe maturalac, školska godina i da dođu upisi. God, I want it so badly. Pa tako mislim da mi ništa neće nedostajati. Uvijek će podređenost na poslu biti jača od želje za ostankom u srednjoj školi radi društva. Brijem da ću pola razreda zaboraviti za nekoliko mjeseci. Oni koji odu samnom na faks, zajedno ćemo provesti još dugo vremena. Stoga se nadam da će biti željeni faks sa okej ljudima. Barem da moja micica Ivona bude i meni dosta. Premda želim i ostale koji žele na medicinu.
No, unatoč tvrdnjama mnogih da na medicini nije navala, to opovrgava činjenica da se dosad prijavilo oko 800 ljudi od kojih maksimalno 200 na kraju upadne. Tako da je velika konkurencija, a pogotovo meni iz medicinske. Iduće godine će biti još više ljudi. Zato jer ja tad idem. No, svake godine sve više ljudi ide na faks jer se srednja počinje sve manje uvažavati pri zaposlenju. Tako da pred hrpom fakultetski obrazovanih ljudi nema mjesta onima sa srednjom školom. I to je dobro. Ionako ljude sa srednjom školom pri dijeljenju savjeta na uzimam zaozbiljno poput većine med. tehničara koji sole pamet sa završenom medicinskom školom. Mislim čovječe, wtf?! Ko da ću te poslušat.
I da, danas je bio dosta težak dan na praksi i općenito. Prvo je mog susjeda od 13 godina udario auto na pješačkom i umro je na putu do bolnice. To saznah dok sam na hitnoj čekala doktora sa svojim pacijentom kojem će amputirati nogu. Zatim se netko bacio s mosta u Kupu i utopio se. A onda je jednog čovjeka raznesla plinska boca i umro je u bolnici.
Toliko događaja u jednom danu.
No ipak je natragičnija smrt 13-godišnjeg dječaka koji je donedavno bio na plakatima za plesački klub kao uspješan plesač i dijete koje je pred sobom imalo vedru budućnost. No da, dok postoje luđaci koji jure po cesti ne gledajući okolo, bit će i više tragičnih smrti.
Post je objavljen 06.07.2007. u 20:11 sati.