Marketing
Take my hand as I wonder through, all of my love I gave to you...
Evo, ja odlučih da je vrijeme za novi post...Pa eto ga.Meni je pomalo bezosjećajan, s moje strane.I već me nervira jer sam ga pročitala milijun puta.Ali ipak ću ga objaviti, sjećam se da mi je bio dobar prvi put kad sam ga pregledavala.I neznam više što da kažem...Hm, da.Uživajte...
Zajedno sa zadnjim krikom ptica, prije nego su njihova mala tijela izgubila na krvavom nebu, začula sam kako se razbilo njeno stakleno srce...Taj vrisak je poput žileta parao tanki veo, moju dušu koja je plakala zbog njene boli.Što sam mogla učiniti osim oplakivati zajedno s njom krv koju je prolio nož zabijen u to krhko srce, tugu zbog koje je puzala umrljana vrelim suzama?Osjećala sam to crnilo koje ju je zakopavalo, osjećala sam svu tugu koja ju je gušila...Njene suze bile su moje suze, njeni komadi krvavog stakla bili su i moji.I boljelo me...Što je moja jedina ljubav sada trunula, venula i pretvarala se u pepeo.Moja ruža, najcrvenija, ljepša i punija od najveličanstvenijih vrtova.Ti otopljeni biseri iz njenih žalosnih dijamanata, tekli su mnome jer ja nisam mogla plakati, fizički...Bila sam samo dah hladnoće ispunjena besmrtnošću, samo duh.I umirala sam od te bespomoćnosti što je nisam mogla zagrliti kao nekada, patila sam jer ona pati.Opet je slomljena tu ležala, opet su je razbili, taj najljepši dragi kamen bio je iznutra tako nježan i krhk.A ja je nisam mogla zaštititi od okrutnosti koja ju je ponovno, po tisućiti put nemilosrdno silovala.Samo sam gledala u njene oči...Boja koja više nije sjajila, već se ovaj put zauvijek osušila.Gledala sam ju kako umire, osjećala sam kako joj tijelo blijedi.Najdraža moja...Čak ni u smrti nećemo biti zajedno, uvijek će tu biti to nebrobojni zid koji ni ona ni ja nećemo moći razbiti.Što smo skrivile Bogu i Vragu, anđelima i svetcima?Samo smo se voljele i još uvijek se volimo.Taj njen glas violine koja je pjevala nježne niti tuge ili grleni smijeh, oči u kojima si se mogao izgubiti, ali bi te ona uvijek pridržavala toplinom kojom je odisala.Njene misli, turobni glasovi koji su razmišljali i filozofirali na glas o smislu života, smisli smrti, smislu ljubavi.Njena osjećajnost i nježnost zbog kojih je djelovala kao izgubljeni anđeo na putu u Raj.Ali, samo moj anđeo.Koji se odvojio od mojih usana, bio namjerno isčupan iz mojeg zagrljaja...Život i smrt su se nemilosrdno poigrale životima i tako uništila obja...I sada smo obje samo nevidljive prikaze unakažene hladnoćom života na kojima su ocrtane rane koje nikada neće zacijeliti, nego samo postati vrišteći ožiljci, odvojenost mjeseca i neba, praznine i rupa, tijela i krvi...Patnja čak i u smrti...A samo zbog ljubavi...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have...All of me...
I've tried so hard to tell myself that you're gone...
But though you're still with me,
I've been alone all along...
Post je objavljen 06.07.2007. u 06:55 sati.