Marketing
I'm alive for you...
Evo je opet...onaj isti put čekao je samo na nju...ponovno trči stazom smrti...stazom posutom laticama crnih ruža...oko nje tišina...gola drveća blijedo su pogledavala...svojim hladnim pogledom pratili je do kraja tog prokletog puta...
Ponovno onaj vrisak...stala je...njena su blijeda stopala propadala u tu mrtvu zemlju...nikamo ne ide...ne može se pomaknuti...samo i dalje propada...svoje suzne oči okrenula je prema nebu...htjela se utopit u ovom moru iluzije...njena je razmišljanja u trenutku prekinula vrana...još jedna stara prijateljica...kao i bol koju je opet osjećala...kao i krv koja je opet procurila...sve joj se ovo činilo poznato...
Zemlja je popustila...ponovo je podigla nogu...ovaj put, koračala je sporije...opreznije...okretala se na svakom koraku...čula svaki, pa i najmanji šum...hvatala poglede svih onih drveća...lutala je ovim prokletim svijetom...jedva...više nije imala snage za sve ovo...svakim prevaljenim korakom jedna je ruža uvenula, jedan se par očiju zatvorio...na njenom srcu toliki teret...nije ga više mogla nositi...stala je bezvoljno...srušila se na pod...zaplakala...rukom doticala svoje srce, provjeravajući da li još kuca...
Shot at 2007-07-04
Da...kucalo je...na njenu žalost...legla je na pod...grlila zemlju...zamišljala da je u njegovom zagrljaju...kao nekada...kao onda kada ju je pogledao pogledom tako nježnim da je htjela samo nestat u njegovim poljupcima...pogled tako kratak, ali za njih vječan...
Njime su zaustavili sve i tu ostali neko vrijeme...
Sve do tog trena...sve se ponovno pokrenulo i maštu je zamijenila stvarnost...nikada neće zaboraviti njegove plave oči i pogled tako sladak...tako nježan i iskren...sve bi dala da ga ponovno vidi...u njoj probudi onu dugo išćekivanu ljubav...ali ne sada...sada tu leži sva prljava i uplakana...skuplja zadnje snage i ustaje...
Mjesec je osvjetljivao put kojim je hodala...tmurna joj je stvarnost pravila društvo...
Shot at 2007-07-04
Napokon je i došetala tamo...do kraja tog puta...stajala je sada na rubu te stijene...suze su padale dolje u ponor...nije htjela otići...nije i neće...bacila je dolje svoju prošlost...
Okrenula se s odlučnom namjerom da nastavi slobodno živjeti...makar i s bolnim tragovima na srcu...okrenula se i ugledala...njega...srce joj je odjednom stalo...gledala ga je sa suzama u očima, ali osmijehom na licu...on je stajao tamo sa svojim crnim krilima...nije oči skidao s nje...poželio je tamo tog trena iznijeti sve svoje emocije, sve što mu je na srcu ležalo...a ona...
Polako je krenula prema njemu...ali taj tren...ona se stijena pod njenim nogama slomila...padala je...krenuo je s vriskom prema njoj...njeni su se slabašni prsti držali za vršak one stijene...ali ne dugo...pružio joj je ruku, svjestan da ako ona umre, on umire s njom...ali njezini su prsti skliznuli sa stijene i...njeno se tijelo sada prepustilo zemlji...njemu se svijet srušio...njegova najgora noćna mora, ovog mu se trena ostvarila...nije mogao vjerovati...ona mala ručica koju je maloprije držao u svojoj, sada nepomično leži negdje dolje...izgubljeno na dnu...
Lice mu je bilo ispunjeno suzama...natečenog i zacrnjenog lica u sebi je zamišljao njen zadnji pogled...pogled koji je govorio samo jedno...
Uzmi moje srce...oslobodi ga...oprosti mi što nisam s tobom...volim te...
Shot at 2007-07-04
Post je objavljen 04.07.2007. u 20:09 sati.