Pregled posta

UČENJE, SPOZNAVANJE I UPOZNAVANJE

Moj se produženi vikendna moru ove godine pretvorio u vrlo poučno iskustvo. Svaka nas spoznaja stečena na ovaj ili onaj način čini, možda ne pametnijima, ali svakako iskusnijima i svjesnijima.
Iskustvo koje nikako neću ponoviti se odnosi na posao. Naime, ideja o spajanju dugog vikenda u 10-dnevni odmor je krenula od Presvetlog koji ima višak slobodnih dana. Ja sam morala diplomatski ishoditi dozvolu da budem ova 4 dana na moru, ali da mi se ne uzima od GO, nego da tu radim.
GREŠKA!
Ovdje dođem heklati, štrikati, čitati trač časopise... Njih čitam retroaktivno, u nazad godinu dana kaj sveki ostavi tu prilikom vikend posjeta. Moram priznati da je to sjajna zabava jer su se stvari odigrale davno pa je poznat epilog, pa takav trač dobije novu dimenziju.
Presvetli je pod hitno otputovao u Zagreb. Komplikacije koje su nastale ne mogu riješiti sami, a nisu za čekati dok se vrati. Ja sam ostala sama s troje djece. Sad bih ja tu trebala raditi od 8 do 16 h!!! Prvi dan (utorak) sam samo gledala kako se prisiliti na posao, a suzdržati se od slobodnih aktivnosti. Do danas sam usavršila kampanjsko obavljanje posla. Napraviti što je više moguće u što manjoj jedinici vremena, pripremiti kaj bi rekla gazdi kad nazove, a onda imam neko vrijeme za pripremiti ručak ili malo pospremiti. Radno vrijeme prolazi začinjeno krajnostima u komunikaciji sa šefom. Čas je sjajno raspoložen i oduševljen mojim obavljenim poslom, a u drugom trenu je nadrkan pa dobijem i ja jer zašto bi meni bilo lijepo raditi, uz zvukove cvrčaka i valova???
Drugo iskustvo je vezano za djecu i nije tako neugodno ni negativno. Poveli smo Jankovog frenda koji živi na par kuća od nas, završio je isto 6. razred kao i Janko, ali ide u drugu školu. Dobri su si i mali je kod nas doma „kuhan i pečen“! Kako ima puno stariju sestru koja je pred porodom, pitanje je hoće li obitelj na kraju ići na more, pa smo ga odlučili povesti da i našima bude zabavnije... No, osjeti se „sindrom trećega“. Uvijek je jedno nezadovoljno i „višak“. Moram spomenuti da se radi o troje djece predpubertetske dobi koji i sami sebi idu na živce, a di neće meni? Ili ih uhvati cerekanje (dvoje, treće pizdi) ili izuzetna nepristojnost ili maltretiranje trećeg... Mogućnosti i kombinacije su bezbrojne. Ipak, mali je jako komunikativan i znatiželjan, pa saznaje stvari koje ne razumije i užasava me informacijama kojima barata. Drago je meni da djeca čitaju i znaju, ali stvari koje razumiju, na nivou koji razumiju. Ovako sam stalno na meti pitanja kao: „Teta, teta, jel vama bez veze kaj se Britney obrijala kad ju je muž ostavio?“ ili „Teta, teta, jesu vama US5 bili ljepši prije ili sad kad su promijenili frizure?“ ili "Teta, teta, kaj je istina da je Isus bio oženjen s Mariom Magdalenom kak to piše u "DaVincievom kodu"?"
Halo?
Ko su uopće US5? I, da znam istine koje su tako značajne za jednu od najutjecajnijih vjera čovječanstva, ne bih sigurno bila tu gdje sam...!!!
Ovi moji klinci su čista naiva, a ono čime barataju, razumiju. Idu spavati u 9 i ne gledaju TV iza 20h jer smatram da ono kaj je za djecu na programu je ranije. Ne zanima ih „Zakon braće“ i ne gledaju „Zabranjenu ljubav“ i sad me razapnite zbog toga, ali mislim da reda mora biti. Istina je da su nasilju izloženi i putem igrica, u školi, ali i kroz crtane serije. Istina je i to da cijeli njihovi razredi gledaju TV do 23 h i da su ovi moji „hlebinci“ van rasprava o sinoć odgledanom. Imaju vremena sve to odgledati i pročitati, s više mozga i razumijevanja. Da o viđenom imaju svoj, a ne moj ili nedajbože neki tuđi, stav!
Još dok je bio tu, Presvetli me počastio dugo željenim primjerkom masline. E, moja bodulko, sad i ja imam kaj za obrezivati. Moguće da ću se obratiti za praktične savjete. Sebi je kupio mali, bonsai oblik masline. U utorak je malo zaprijetilo nevrijeme, ali vrlo kratko pa smo prošetali do obližnje utvrde... pruža se prekrasan pogled na zaljev.

Što se radova tiče, ponijela sam MSH kapicu bijele boje s trakicom plavog za jedno od blizanačke djece za koje se pouzdano zna da je dečko, a do završetka kapice, rodit će se pa ću znati, da li je druga kapica bijela s trakicom roze ili plava s trakicom bijele... Kako se radi o sestri klinca koji je s nama, znat ću na vrijeme. Seka je već na pripremi u bolnici!
Ponijela sam i heklanu torbu koju radim prema vlastitoj shemi. Postoji već jedan, u pola izrađen komad iste torbe, ali sam tek sad skužila da se na jednom mjestu vidi promjena nijanse konca (a radi se o bijeloj!!!). Nisam je parala, nego kupila novi konac i počela od početka... Pa tako, dok bedro upija ultraljubičaste zrake, torbica raste!

Sinoć mi je ponestalo konca na gornjem rubu! Nadam se da ću u Zgb naći još isog i dovršiti je do idućeg posjeta Zadru! Podstavit ču je sa svjetlo plavim da se naglasi morski motiv!
Upoznala sam Day i jako ugodno provela vrijeme na kavi s njom. Nismo se našel u centru Grada, nego na Punta Miki uz marinu i izbrbljale se o svačemu. Najzanimljivije je koliko skeptično pristupamo ovim upoznavanjima i susretima, pa je jako lijep osjećaj kad smo ugodno izneneđeni kao ja i ovaj put! Naravno da računam s kavom, tu ili u Zagrebu, same ili s Levant!
Dakle, pouka je sljedeća: more nije ambijent za učinkovit rad i moja djeca možda jesu naivna, ali bar ne pričaju gluposti koje ne razumiju, te zadnje, ali ne najmanje važno, blogeri su, uglavnom, divni ljudi s kojima se vrijedi družiti!
Još par sati „rada“ i mogu odahnuti do ponedjeljka. Kad čujem kakvo je vrijeme u Zagrebu drago mi je da sam tu, u haljinici na bretele i na 300 m od mora u kojem se iza 16h mogu okupati i opustiti.
U nedjelju me očekuje vožnja do Zagreba. Prvi puta. Da sam bar sama, ovako još i na klince moram paziti... mislim da ću na autocestu! Elegantno, u desnu kolonu, pa puf-puf do doma.


Post je objavljen 29.06.2007. u 12:41 sati.