Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/milat

Marketing

Ovih dana ja sam bolestan od ljudi.....

Zaista me nervira ljudska kreteneičnost i zatupljenost. Primjer. Marko Perković Kašikarka Thompson organizira koncert na maksimirskoj ljepotici (koja je ljepotica isto koliko i Zlatko Pejaković). I, sad skupi se 50 000 duša. U redu. Došlo se na koncert. Što je u neku ruku dobro. Revitaliziranje rocka u Hrvata. međutim, onda se pojavi dvoje kretena sa ustaškom kapom (iako o ustašama znaju koliko i o modnom izričaju u Papua Novoj Gvineji), židovi ko židovi samo traže priliku da se poseru pa se i oni pobune, vikne ovaj, vikne onaj.... I ode rode u jagode. Tako na ljubljeni MPT postane s jedne strane ultranacionalni ekstremist i neo-fašist, a s druge strane predziđe kršćanstva.... Domalo će Marko Perković Thomspon u hrvatskoj terminologiji postati što i sveti Sava u Srba. Ma, mislim, to je smješno. I nema veze s vezom. Čovjek radi svoje pjesme. Ubacuje prohrvatske elemente jer to pali. I to je otprilike to. Prije će se u jetrenoj pašteti naći dublji smisao nego u nekoj od njegovih pjesama.
Jebeš ti takav karakter kojeg uspije pomaknuti neka pjesma. Ono, čuli "Vojvodo Sinđeliću" pa okupirali Slavoniju; ili slušali "Anice, sinjska kraljice" pa kamenovali vodopojilište u Otočcu. Zato jer je tamo nekad pokojni Čedo Stefanović, brat MIloša i sin od stanovitog Kilibarde, napojio svoju mazgu Keju. To su potpuni debilizmi. Ili kad kažu, ulica odgojila djete. Kako javna parcela može odgojit nečije čedo. To su nosensi. Onda je to djete NE-odgojila, ilitiga, zapustila roditeljska ruka. Pjesma je pjesma. A ne direktiva.
Budući da cjela nacija sada osluškuje Marka Perkovića Thomsona, ja ću priložit riječi sušte suprotnosti. Stavit ću pjesmu "Sutra me probudi" od Riblje Ćorbe. Stvarno su genijalci ,a takva je ova pjesma. Čak ću vam je i prevest na materinji hrvatsko-hrvatski jezik. da vas ne bi bolile oči.

Mene nema, potpuno sam prazan
I za srce ujela me šarka
Ja sam izlizan k'o vojnicki kazan (sanduk)
Ja sam poništen k'o poštanska marka

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Čujem iza leđa podsmijehljivi kikot (grohot smjeha)
Nekad bih ubio, a nekad mi se plače
Ja jedino umijem da budem Don Kihot (Don Quihot)
I da dalje jurim svoje vjetrenjače

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Ovih dana ja sam
Bolestan od ljudi
Nemoj da me diraš
Sutra me probudi


Kučići i kučke mahali su repom
A ja bespomocan k'o riba na suhom
O nečemu lijepom pričao sam sljepom
I sve svoje istine pjevao sam gluhom

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Ovih dana ja sam
Bolestan od ljudi
Nemoj da me diraš
Sutra me probudi


Post je objavljen 29.06.2007. u 10:56 sati.