jeste li se osjećali tako?
da ste centar svijeta, a da ni sami ne znate zašto...
ma možda zvuči nekako uobraženo, ali ima nešto u tome...
dani kad jednostavno prštite nekom neshvatljivom energijom, a oko vas se kače ljudi...i oni za koje bi htjeli da se kače...i oni za koje ne bi...
ali imponirajuće je....
zašto o tome pišem....pa tako nešto mi se zbiva trenutno u mom smušenom životu....
da vam prepričam mojih par zadnjih dana....
u petak mi je došao frend...naime povodom one svadbe u kojoj sam mu bila pratnja...
taj dan smo proveli pričajući, malo u posjetama kod moje frendice pa kod njegove sestre...
e da htjela bi komentirati njegovu sestru i njezinu obitelj....žena ima šestero djece...ona ne radi...muž se bavi svim i svačim...kod kuće imaju pravo životinjsko carstvo...ne mislim u smislu da je nered, nego drže razne životinjice: koke, zečiće, koze...
nemaju puno novaca....imaju kombi da bi cijela obitelj stala kad nekuda idu:-)
muž je vjerski nastrojen....djece ima raznih uzrasta, od kojih mi je najdraža mala Marija koja je za nas održala i privatni koncert vjerskih pjesmi...najslađa je bila kad je pjevala: Marjo , o Marjo o kako jepa si ...zezde saju oko toje gaje, anđeji te svojom pjesmom sjave, o kakooooo jepa si....
još je mala i ne zna dobro izgovarati, ali srcem je pjevala tu pjesmu...
u svakakom slučaju, lijepo je vidjeti kad se djeca tako odgajaju...
a za nju smo se šalili da sam ju ja rodila jer je više nalikovala na mene i nije imala nikakve sličnosti s roditeljima ni s ostalim klincima...
no poanta cijele priče je da dam u toj obitelji osjetila kako ljubav struji....kako za sreću nije potrebno mnogo...jednostavno lijepo...takvo što želim i sebi...obitelj s puno ljubavi...
...frend i ja smo nastavili svoje dubokoumne razgovore do 5 ujutro...da nadoknadimo što smo propustili, a protresle su se i neke starije teme...sve u svemu sve je teklo nekako glatko...
osim...
morali smo se ustati u 8 ujutro jer ipak nije sve tako glatko na drugom planu...meni se nije dalo šetati samoj po dućanima i tražiti što ću nositi pa sam mu najavila već prije da to imamo obaviti u subotu ujutro, dakle svega par sati prije svadbe...sve u zadnji tren, spontano, ali najbolje-to je moja tarifa...
naravno da se izgubi više živaca,ali eto...
i tako sam ja čula alarm na svom mobitelu i stavila ga pod jastuk....zvonila je i budilica pa sam ju samo poklopila...dok nije nazvala uznemirena frendova mama, pitajući se što je s nama...ona je već bila i na frizuri, a ja još ne znam ni što ću nositi....btw najvaila se je da stižu ona i frendova seka kod nas na kavu....možete zamisliti koje je to rapidno ustajanje bilo...no sve se to sredilo, ali su nam oduzele već dosta vremena pa smo jurcali po dućanima tražeći što ću nositi...već sam bila malo luuda pa sam skoro dala 1200 kn za neku haljinicu, kaže prodavačica unikat...moš si misliti...
no frend me odgovorio...sjeli smo na kavu, razbistrili glavu i krenuli ponovno...i našli sve u roku 45 minuta...kombinacija: crna haljinica, bijeli remen, pismo torbica, srebreni nakit, bijele na petu cipelice...ma crno-bijelo je uvijek dobitna kombinacija...
došli smo doma...frend se prvi spremao i bio gotov za 20 minuta....ah ti muškarci,nemaju pojma kako im je lako: tuširanje, dezedorans, košulja,hlače, gel, parfem, sunčane naočale i super...
e zato je meni trebalo 3 sata...
najviše vremena mi je oduzelo spremanje frizure....ni sama nisam znala što će od nje ispasti, ali kako kažem, spontano je the best...stavila sam viklere:-) da malo uvijem kosu, jedan dio podigla, a ostalo pustila i ispalo je super...
u biti sve je bilo orginalno s obzirom na brzinu spremanja....
e onda smo se zaputili na odredište...koje smo btw tražili pola sata, kružeći oko njega...mrzim male zabite ulice...a vani +37...
no snašli smo...kad smo stigli, shvatili smo da smo stvarno uspjeli u svom uređivanju jer smo bili daleko najzgodinji...nije da se hvalim , ali tako je bilo...u prilog tomu govori i činjenica da nas frendova rodbina nije prepoznala....dan prije smo oboje bili u sportskoj obleki, no make up, umorni...koma...ali eto ispravili smo to...
dočekli su nas tamburaši i to ciganski...ajme majci kakvu feštu znaju napraviti....frendov ujak nam je slagao pića...htjelo smo jack daniels, ali kako njega nije na početku bilo, pili smo ballantines+cola....i puno, puno toga...
cijelo vrijeme smo pjevali i plesali, izveli sve one tradicionalne sheme s kupnjom mlade itd...ali s eod tamburaša nismo odmicali...ma zakon je bilo...
e, ali je i piće već udarilo u glavu...
no u svoj toj priči, ja sam zamijetila jednu osobu...muškarac...srednjih godina ( po mom mišljenju najviše 30) i par puta sam ga odmjerila i pogledi su nam se susreli...kasnije nisam vidjela sebe, a kamoli njega...
u međuvremenu mi se kum počeo nabacvati....bio je opčaran samnom, ali baš onakvom kakva sam...bez ukočenosti i ostalih shema...lijepo je kad možete biti vi, a da to nekoga privuče...
no onda je došla na red vožnja po gradu i u crkvu...
dobili smo svoju bocu jack danielsa, dvije čaše, colu i led za put...koja privilegija, ustupljena od frendova ujaka...
cugali smo cijelo vrijeme, a već smo bili pripiti...naravno vozila sam se na prozoru, pa malo slikala, pa malo miksala piće...cijeli put je bio zanimljiv...
došli pred crkvu, u nju nismo ušli, ali smo uredno poslali mladence unutra i dočekali ih vani...
u međuvremenu smo sabrali ekipu i feštali ispred....uspjeli smo čak i časne natjerati d apiju s nama...
e pa onda znate kakva smo ekipa bili...
kad smo došli pred hotel više nisam bila u autu, pa ni na prozoru već na krovu....a kako sam tamo završila...ne sjećam se baš potanko:-)
zanimljivo je što smo cijelo to vrijeme pili, ali nismo nikako došli do one granice da budemo mortu već onako baš solidno...
u hotelu je najprije bilo malo dosadno pa smo se frend i ja preselili u predvorje na kavicu...
e onda je krenula fešta....
i bila je odlična...
kum se cijelo vrijeme nabacivao, što se pak nije svidjelo njegovoj dragoj, koja je pa moja imenjakinja i isti horoskopski znak kao i ja....samo 3 godine mlađa...odbila sam njegov poziv da se izgubimo s isprikom: e ovu ne možeš imati...:-)
kad smo se umorili onda smo malo sjeli i tad sam ugledal na kraju svog stola osobu X....muškarac s kojim sam izmjenjivala poglede....uf...inače nije moj tip jer je visok i snažan, obrijana glava...onako opasno izgleda....on je bio ful skuliran za razliku od mog frenda i mene...
no dao mi je signal rukom da mu dam br mobitela...i još jednom da izađem vanka s njim...
odbijala sam ,ali mi inat nije dao mira pa sam mu napisala ceduljicu sa svojim brojem mobitela i imenom...moj frend ( ako se sjećate iz prošlog posta, zaljubljen je već dugo u mene) onako pod utjecajem alkohola to sve shvati i počne lagano ludjeti....prigovarati....kao da mi je dečko , a ne frend...počeli smo se svađati , a osoba x je to sve promatrala...nisam htjela puno raspravljati pa sam se ustala i otišla plesati..ugledala sam kod izlaznih vrata svog muškarca koji me pozvao k sebi...
pitao me hoću prošetati s njim..pristala sam...izgubili smo se na sat vremena....
svu me je iznenadio...rekao mi je svoje ime, a ostalo odlučio reći na kavi...sva ta tajanstvenost...očito je imao puno pojašnjavati...tajanstvene su ostale i njegove godine pa i naredna dva dana dok nisam saznala...no dosta smo pričali, malo se poljubili, malo skrivali od mog frenda koji je tražio mene...
onda mi se otvrila krv na nos pa sam morala natrag u hotel...koja blamaža...
kad sam došla imala sam što čuti i vidjeti...najprije sam otišla u wc da zaustavim krv...tamo me napala frendica od kumove cure s pitanjem : jesam li ja otišla s njim van...ništa mi nije bilo jasno...lik je otišao spavati u auto jer je bio pijan , a treba je napala mene...no to sam ubrzo razjasnila...
kad sam ušla u dvoranu vidjela sam da nema frenda, a ni moje torbice...nisam ga imala s čega zvati pa sam posudila mobitel...javio mi se nakon 15 minuta...onako pijan je otišao Bog zna kud...naredila sam mu da se nacrta pred mojim stanom...mene su dovezli njegova sestra i zet...
e onda je nastao fajer i svađanje do 8 ujutro...naravno on je poludio što sam ja otišla s ovim...pa smo se od toga vratili na stari problem da mi on zagorčava život s time što se miješa u svaku moju vezu...onda smo došli do trenutka odluke: ili će s epomiriti s tim da nikad neću biti s njim i da mi se neće miješati u te stvari ili nećemo uopće komunicirati...
ništa nismo odlučili tu večer...ni dan poslije...ali smo se konstantno kačili...osjetila sam olakšanje kad je otišao kući....
u međuvremenu mi se javila Osoba x i izrazila želju za boljim upoznavanjem...i sve bi bilo svršeno da opet nisam saznala neke stvari kao npr: ima 37 godina, umirovljeni vojnik s mogućim PTSP-om....to mi je reako frend da mu je sestrična tako rekla o njemu...no nisam mogla vjerovati svemu pa sam ga lijepo pitala priznao mi je i godine i da je umirovljen, ali se izjasnio da PTSP nema i da ne guta nikakve tablete..
zaboravila sam reći da sam kod njega osjetila neke tragove agresive, ali on je to objasni na način: ti s ene bi ponašala agresivno da svaki tren oečkuješ napad ljubomorne osobe...
to je istina, ali meni je drago da frend nije naišao jer bi bilo krvi s obzirom da je Oosba x 10 puta snažnija od njega...
no ja nisam otišla na ispit...spavala sam 3 sata i ustajala se samo na jelo i po vodu, ali mi nije žao...
no jučer sam otišla kući jer sam morala na pregled...sve je ok...vratila sam se odmah danas i to sam putovala sama...pustila si muziku, uplovila u svoja razmišljanja...no kući me proganajo jedan lik da idem s njim na kavu...a ima curu...a uopće mi se ne sviđa i znam ga tako-tako...ali mi nije dao mira...spasio me autoput...užas....
no sad smo došli i do osobe iz prošlog posta...uspjela sam u svom naumu..99% izbačen iz srca i misli...
ignorirala sam ga i tehnika je upalila...on je prvi poslao poruku...ali kasno ...već sam bila stiga u Zg...e neka sad trpi do mog ponovnog dolaska...ali sad je voda na mom mlinu...pa da vidimo dokle ćemo ovako...
večeras mi se javio i kum...tražio je mladu moj broj...eto od svih njih sam s njime dogovrila kavu..i baš ću se s guštom naći s njim...nije mi nešto privlačan, ali je sipma i zanimljiv...pa da vidimo...
u toj svoj priči sam se čula porukama s jednim koji me također špijao kod kuće, ali prije 3 tjedna...
i što sad...
čini vam se da sam ih mnogo nabrojala?
e pa to je istina...
od kuda svi oni u mom životu? e pa to se i ja pitam...
i sad sam došla na ono: jeste li se ikad osjećali kao centar svijeta, a da ni sami ne znate zašto?
ne znam, ali ja bi voljela da imam takvu energiju u sebi cijelo vrijeme...
sad samveć malo umorna i idem spavati jer s eovih dana moram posvetiti učenju i to najaktivnije što mogu...
ako sam u ovome postu puno griješila u pisanju, ispričavam se ali kriv je umor....
sve vas puno volim i želim vam da budete -centar svijeta-
Post je objavljen 29.06.2007. u 00:28 sati.