jutro je.kuham si kavu, a već tada sam sebi idem na živce.nisam još došao k sebi s kratkog posijeta mojima.njima možda to i ne izgleda tako strašno,al ožiljak koji u meni svaki put kad se sretnemo ostavlja.da ne volim svoje roditelje vijerojatno nebi bio gay :).znam naša mala beba je tu.jedina koja stvarno uvijek pokazuje radost kad te vidi.pa kako joj možeš odoljeti.i ako mrzim sebe,i ako mrzim momentalno našu malu bebu jer je moram voditi van,a mrzim i M.jer on još krmi a ja ne mogu.uf!dobro je da sam s bebom izašao.tako sam uspio malo doći k sebi od jučerašnje "pive".M.je kao po običaju u žurbi.imam veliku potrebu razgovarati s nekim,ali da me taj netko pita o čemu,vijerujem nebi znao.gospodin M.uporno tupi da ga obasipam glupim pitanjima.možda i da.al nisu upravo pomoču glupih pitanja došli do senzocijalnih otkrića.znam nije on kriv.i on šljaka po cijeli dan.jedino si je uštimao da stalno radi popodne,tako da noću švrlja netom,a danju krmi.a ja brižnica.dižem se u 5:30h.jedva stignem kavu popit i onako sa discmanom i slušalicama u ušima pokušavam si utuviti u glavu, da to nije stvarnost,već jedna od igara koje odrasli igraju.zatim me čeka cijelodnevno izlaganje suncu.milina.neki čak za tako što odvajaju podosta velike svote.a ja ono gratis.di češ bolje.ok,nakon takvom prisilnog sunčanja(zgibam ja na pivce i malo u hlad.dont worry)
ok vračam se jutru i mojom šetnjom našom bebom.odjednom kao da to više nisam bio ja.užurbano sam se vratio doma,uzeo naušnicu za pirs i zadao si bol u kojoj sam pomalo i uživao.nije strašno.mala rupica i malo krvi.ali osiječaj da kroz tu rupicu i te kapljice krvi polagano ističe višak depresije i tuge.osiječao sam olakšanje.(inače ne volim da mi se nanosi bol,niti sam osoba koja bi to učinila)
ništa kad je tako i lagano sanmoozlijeđivabnje nije zločin,nema razloga da to ponovo ne pokušam kad se nađem u stadiju izbijegle depresije.pošto pirsanje ispušta pre malu količinu uzavrele depro krvi,upotrijebit ču metodu kaleža,bodeža i redovno si iskapat 1 dcl moje vlastite krvi.tekučine života,al ne na jednostavam medicinski način,ne,već način pun agonije i bola,da da mjesto svoj depresiji koja se nataložila u sunčevom čovijeku,odmah,ovaj tren iscuri van...
Post je objavljen 28.06.2007. u 20:49 sati.