koncert.
Malo kasnim, pa ste vjerovatno saznali da je bilo loše.
Mnei je sve skupa bilo dobro, doživljaj, put, 100 000 ljudi na jednom mjestu, zaboravljanje mjenjanja para u pare pa nemogućnost kupovanja ničega i žeđanje do busa....
Kretalo se ujutro s autobsnog u 10 (mi tuborgovci). Veselo društvo u busu, ljubazni vodič s mnogo gajbi, bus je imao klimu! svih 20 buseva.
dobismo zgodne majičice, pivca, vodu... stajali smo svaki 50 km jer se stalno nekom pišalo pa smo stalno jeli...
Na granici ništ posebno, a komšija na carini ušo, pitao jel ima ko više od dva džointa, nasmijo se, dobio par pivi, reko ćao i ošo.
Srpski radio - pa više manje ko i kod nas: ... Glavna haška tužiteljka.... ..... za osiguranje na kocertu..... ....prognoza za koncert....
A onda saznasmo da pada kiša u inđiji. fala nebu, smirilo se dok smo mi došli pa je bilo ugodno i ne prevruće. Ušli na Edu majku i šetali okolo. Rebač i ja zaboravile mjenjat pare u pare pa nismo mogli ništ kupit (jebeš budale) al niko nije spominjao da neće primat sitne ojriće kad su ih u trgovinicama po srbiji aka vojvodini primali.
Dakle od 4 popodne nisam pila ni jela ništ dok u 12 nisam ušla u bus. jeeee
Edo majka bio vesel.
Ondak su nastupali neki tehno nešto za čijeg sam sviranja zaključila da su nam komšije partijaneri jerbo su svi popizdili na tuc-tuc, poskidali majice i počeli plesati.
Nism ni na jednom koncertu vidjela toliko djevojaka i momaka u kupaćima. I to ono, vruće hlačice i gore trokutići ili one košarice i baca se ona a sve leta....
Onda Kasabian za koje nisam nikad prije čula. Deru se oni Go Serbia a deset ljudi jeeee. Pa oni onda opet Go Serbia a ono 11 ruku u zraku. P onda: Oh, come ona, lets go, Serbia, a niko ništa. Sve mi bilo neugodno...
E jebiga, nisu dost slavni da im 100 000 grla viče jeee.
I sad Pepersi. Ili bolje rečeno ne sad, nego sat vremena kasnije. Svi pizde. Pa vidimo nekog na pozornici, počnemo pljeskat a ono organizator namješta pozornicu. Pa opet. Pa stoti put namještaju svjetla, i svaki put kad ih ugase mi jeee a oni ništ.
I eto, izašle holivudske seronje na pozornicu sa kojih sat vremena zakašnjenja, sviraju jebeno. Pa poslije prve pjesme muk. pa se oni vrzmaju po pozornici minutu-dve, pa onda druga pjesma. pa se opet vrzmaju, uštimavaju, pa pjesma. i tako sat vremena.
Pohvalila bih fruščianteovu solo-opera izvedbu Abinog SOS-a, trebalo nam je neko vrijeme da skužimo šta pjeva ali dobar je, jebo ga pas.
I pohvaljujem Flijev solo gdje je pjevao nešto: Thank you o so much, from bottom of my heart for coming, we are all thanking you.... bla bla, al i to je fora zvučalo.
Jedina komunikacija između Entonija i publike bila je poslije mislim druge pjesme i bisa i to je rekao nešto tipa: helo, thank you, we love you... bla.