...bila je u potpunosti ista... Nije se ni malo promijenila.
Svijetlo smeđa kosa dosezala joj je grudi. I svakim njenim korakom, njezine lokne su skakutale gore-dolje poput federa.
Kako sam samo obožavala te lokne.
Osjećala sam kako joj krv uzburkano kola tijelom...Krv i adrenalin...Savršena kombinacija...
Bila je sama i dozivala je Martinu. U daljini se čuo smijeh nekog društva. Iako se najviše isticao Martinin smijeh. Nikada ga neću zaboraviti.
Pretpostavila sam da je to moje nekadašnji razred. Svi zajedno, na okupu...Pa naravno, ima logike, možda su na maturalcu...
Nikada nisam razmišljala o njima, ali sada sam shvatila-već dvije godine vodim ovaj život, daleko od očiju javnosti-a to znači da će oni sada biti maturanti pa ima logike da su na maturalcu. Kada se samo sjetim koliko smo Ana i ja žudile za Transilvanijom, a pogledqaj sada, i ona i ja smo tu. Samo ona toga još nije svijesna...
Tiho sam je pratila. I tada je zastala. Oprezno se okrenula oko svoje osi.
*Ima li koga???-zabrinuto je pitala
A zatim je krenula dalje. Pametna moja Ana, osjetila je nečiju prisutnost.
Nisam htjela da to bude ona. Ali nešto me je neopisivo privlačilo. Njena krv. Mirisala je...tako čisto.
Najednom smo se našle u uskoj, mraćnoj uličici. Ana je ubrzala hod. Letjela sam iznad nje i skrivala se u jseni zgrada.
Čekala sam pravi trenutak. Pravi trenutak za savršen napad. Napokon! I kada sam odlučno krenula da skočim sa zgrade, nešto mi je na zemlji ispriječilo put. Nisam vidjela što je to ili tko je to, samo sam vidjela da je to nešto zgrabilo Anu. Instinktivno sam krenula. Ne zato što mi je nekoć bila prijateljica, nego zato što je sada bila moja lovina. A moju lovinu nitko neće uzimati bez mog dopuštenja.
Zgrabila sam crnu masu koja je stajala pored Ane.
*Ti!-vrisnula sam i u strahu pokazala svoje očnjake
*P-p-p-etra! To si ti?!
*Minella! Puštaj moju lovinu!-govorim joj kroz riječi mržnje
*Nikada! Ja sam je došla spasiti! Od tvoje vrste...od tebe...Iako se nisam tebi nadala.
*Došla si je spasiti?! Hahahaha! Što si ti?! Još jedan lovac na vampire?!
*Kako to misliš još jedan?
*Ne pravi se glupa Minella, iako ti dobro ide! Radiš s Damienom! Šta si mu ti?! Nova ljubavnica?
*Da, jesam! Imaš nešto protiv?!
*Zapravo imam!-rukom joj primam vrat i dižem ju u zrak dok mržnja u meni sve više raste
*Umrijet ćeš...I ti, i on i sva vaša jadna, bijedna vrsta besmrtnika!
*Misliš da si nešto bolja jer živiš beskonačno?! E pa nisi!
Vidjela sam da iz petnih žila želi da se osjećam krivom, jadnom i nesretnom.
*Ne uspijeva ti baš. Ne shvaćaš da nemam osjećaje? Tvoje uvrede mi ništa ne znače! Za mene su rupa bez dna!-govorim i bacam ju u zid
U tom trenu Ana se budi iz nesvijesti.
*Petra?! Petra, jesi li to ti?!-zaziva me
*Ostani tu gdje jesi...za vlastito dobro.-govorim joj hladno
Naginjem se nad Minellino sada slabašno tijelo.
*Di je sada?! Ha?! Di je sada tvoj "anđeo čuvar"?! Di je sada tvoj dragi Damien?!
*Ovdje sam.-začujem njegov glas iza sebe
Da mi krv u žilama već nije zaleđena, sada bi mi se sigurno sledila. Trnci su mi prošli duž leđa.
Bez imalo razmišljanja uzimam svoj pištolj, naglo se okrećem i pucam.
Sve se to dogodilo prebrzo za ljudsko oko. Metak ga je pogodio između prsa. Nisam se ni trgnula kada je vrisnuo od boli. Jednostavno mi nije bilo stalo.
Čim je shvatila šta se dogodilo, Minella mu je otrčala u zagrljaj...Krvavi zagrljaj... Sagnula se nad njegovo tijelo i počela plakati.
Ah, ti smrtnici. Šta je mislila da će ga njezine suze vratiti natrag u život?
Polako koračam, a dugačak kožni kaput vijori zamnom. Dolazim do Ane i primam je za ruku. Prolazimo pored Damiena i Minelle.
*Ako ne može biti moj...neće biti ničiji...-govorim joj i odlazim s Anom
Da sam se okrenula sekundu kasnije, vjerojatno bi bila mrtva. Minella je potrčala za nama i pokušala mi zabiti kolac. Na svu sreću, izmakla sam se. Podivljala sam! Bila sam poput neukroćene zvijeri! Mržnja u meni je rasla, a time i moje moći koje sam dobila onoga dana kada sam zagrizla Kravenovu usnicu kojom je kolala Victorova krv. Uvijek sam se pitala kada će nove moći izaći na vidjelo-sada su izašle.
Primila sam Minellu, približila ju sebi...i zabila joj ruku u utrobu. Njezin pogled sada je bio prazan. Izvadila sam joj srce, približila ga svojim usnama, i s užitkom zarila svoje očnjake u njega. Isisala sam sav život iz njega. Stisnula sam ga i ono se rasprsnulo. Okrenula sam se i shvatila da Ana sve ovo gleda iz marćnog kutka, uplašena. Došla sam do nje i pomogla joj da ustane. Bojažljivo je primila moju krvavu ruku.
*Petra...Ti si...Ti si...
*Vampir? Da, Ana. Ja sam vampir. Ono šta sam uvijek htjela biti, sada i jesam.-govorim joj nezainteresirano
Mrzila sam drugima objašnjavat šta sam. Vampir, biće noći, krvopija, pijavica, dijete Sotone...Kako god želite me zovite. Svi su se uvijek pitali kako nam je u životu. Uvijek ih je sve zanimalo. Ali ja nikada nisam bila zainteresirana za razgovor. Pogledajte si Intervju s vampirom ako vas zanima KAKO NAM JE!!!!!!!!!!!
*Kako si mogla sve ovo napraviti? Pa odurno je! Zar nemaš savjest? Ah, da, zaboravih, vampiri nemaju savjest.-govorila je ironično
*Mislila sam da zaslužuješ besmrtnost...ali prevarila sam se.-govorim joj i okrećem se
*Stani Petra! Pretvorit ćeš me u vampira htjela ti to ili ne! Sve sam vidjela! Mogu reć cijelom svijetu...osim ako mi ne podariš-besmrtnost!
*Reci im...Svi će te smatrati ludom.-govorim joj smireno
*Misliš da si faca?! Sada kada imaš očnjake?! Nadnaravne moći?!
*Ana, Ana...Zar ništa nisi naučila od mene? Vampiri nisu zbog toga face. Oni zrače...ljepotom, drevnošću, svime onime šta će ljudi s vremenom izbubiti...Pogledaj me Ana...Pogldaj me i reci da li zaista želiš ovakav život? Dobro me pogledaj Ana! Jer povratka nema...
*Podari mi to!
*Nisi svjesna! Ovo govoriš iz ludosti! Vampiri te fasciniraju, ali...Nikada nisi otkrila ono iskonsko u njima...Nikada nećeš bit Odabrana...Nikada Ana! Pazi šta sam ti rekla!
*Ali želim to!
*Želiš ovo?! Misliš da je ovo cool?! Živjeti ovako, skrivajući se u sjeni, i hraneći se krvlju?!-govorim joj povisujući ton i nesvjeno ju primam za vrat i gušim
Na svu sreću puštam ju na vrijeme...
Uzima zihericu i probija si kožu iznad grudi. Krv polako počinje navirati. Njezin miris me neopisivo privlači. Pokušavam se kontrolirat...
...Ali ne mogu...Primam ju i zabadam joj očnjake iznad grudi...Ali njena krv...Njena krv je tako...Aaaaaaaaaaaa! Fuuuuuuuj!
Prvi puta u životu gadila mi se nečija krv... Puštam ju i pokunjeno se mičem od nje...
*Šta si ti?!-govorim joj u strahu
Post je objavljen 28.06.2007. u 00:37 sati.