Evo me ljudi vratila sam se! Bila sam zatrpana školom i nisam stigla pisati, ali mi je želja napokon došla pa nastavljam. Vidim da mnogi više ne pišete pa ću malo morati urediti blog. A sad priča...
I dalje nisam znala činim li pravu stvar time što odlazim na bal. Chris i moja najbolja prijateljica ljuti su na mene. Ipak, u meni se probudila sitna iskrica koja mi je u ovome trenutku jako puno značila. Tu je iskru probudio on, Nick. U trenutku kada sam ga pogledala u duboke tamne oči osjetila sam nekakvu povezanost, nešto što nisam smjela osjetiti. Osjetila sam ono isto što sam osjetila kada sam ga prvi put vidjela...
Nije bilo vremena. Polako se na Hogwarts spuštao mrak dok sam skidala razmazanu šminku i umivala lice.
Polako sam otvorila prašnjavu haljinu. Bila je to prekrasna haljina snježno bijela, a opet s tonom blage ružičaste. Još je uvijek imala mamin miris. Nedostaje mi, još se uvijek sjećam njezine pjesme svaku večer prije spavanja...
Napokon sam bila spremna. I trenutak kad sam htjela izaći iz prostorije, sjela sam u naslonjač pored kamina.
"Što ja to radim? Ne mogu ići...sama...."
Bilo je očito da ne mogu nigdje. Osjetila sam nježan dodir. Naglo sam se ustala i ugledala Nicka.