II
Ugasio je svjetlo, zaključao vrata svoje vile i krenuo ka svome BW –u. Razmišljao je o njoj, o Dunji, kako će je ponovno vidjeti, kako će opet biti njegova , bez obzira na greške koje je učinio. U njegovoj glavi nemir, oči su mu pulsirale, osjećao je da će dobiti migrenu. Bio je budan cijelu noć, razbijao glavu mogućim scenarijima njihovog novog početka, susreta nakon velikog vremenskog razmaka. Popravio je kosu, stavio malo Suede Touch parfema na zapešće, samozadovoljno se pogledao u retrovizor i nasilu nasmiješio, potapšavši se po ramenu, rekao : « Biti će moja, makar se cijeli svijet srušio, biti će moja ». Istinski ju je volio, iako ona to nikada nije znala. Uvijek je bio tvrdi orah, uvijek nosio masku, nikada pred njom skroz iskren, nikada nije uspio izreći sve te osjećaje, riječi koje je nosio i govorio njoj na uho dok je ona spavala, šaputao riječi koje nije htio da budu glasno izrečene. Dunjin stan nalazio se nedaleko od hotela Panorama, nije mu trebalo dugo i već se nalazio pred njenim vratima , pokisao do kože, s prstom na gumbu zvona koje nije mogao pritisnuti. Cijelim tijemo dahčući, željan njenog dodira, poljupca, pogleda, pozvonio je. Tupi udarac u glavu, odjednom mrak, toplina vlastite krvi koja se slijeva niz obraze. Čvrste ruke odvukle su ga natrag na kišu, koja mu je makar umanjila pulsirajuću glavobolju, podmuklu bol koju je osjećao. Nije mu trebalo dugo da prepozna taj pogled, te oči, taj osmijeh, bila je to ona, ona koju je htio zaboraviti, izbrisati, njegova najveća greška.
III
Još jedan dim ove smrdljive cigarete i izrigat ću se, pomislila je. Žustrim pokretom ugasila je cigaretu, nesvjesno zamahnula kosom , odšetala do kupaone, pustila toplu vodu da teče kroz njene ruke, odgovaralo joj je, o da, itekako. Lagano je skinula majicu na bratelice, traperice, gaćice i grudnjak Uronivši jednu nogu u toplu, primamljivu vodu, začula je zvono, ili je barem tako mislila. Na trenutak je zaustavila mlaz vode, načulila uši, izvadila nogu iz vode i čekala, čekala, prolazile se sekunde, sada već i minute, no od zvona ni traga ni glasa. Nije mogla izdržati a da ne pogleda, provjeri, da li je netko pred vratima, pod tim netko mislila je na njega, obukla je ogrtač i krenula ka vratima. Na njeno razočarenje s druge strane vratiju stajalo je ništavilo, ništa, prazno, kao i ona u tom trenu. Zalupivši vratima, odbacila je ogrtač, natočila Merlot, uzela cigarete i žustro ušla u kadu. Godilo joj je, uzela je gutljaj Merlota, upalila Marlboro lights, njenu dragu prijateljicu cigaretu i maštala o njemu. Poljupcima obasuta, mislima zavedena, napola usnula ležala je tako dugo vremena.... Iz misli ju je trgla sada već hladna voda, pogledavši na sat shvatila je da je već dobrano prošla ponoć i da bi već treba ići na spavanje jer se sutra rano diže radi posla. Umorno je izašla iz kade, ručnikom masirajući svoje noge, bedra, prsa...Obrisala je zamagljeno ogledalo, nasmijala se..Idemo spavati Dunja, idemo spavati, nemamo koga čekati. Iskapila je Merlot, popila Praxiten i bila je spremna za počinak. Oči su joj se sklapale, a ona nikako nije mogla zaspati..Misli su bile teške za obuzdati, kao i svima nama ponekad, jače od nje, jače od sna, jače...
Jutro je....Budi se, ustaje na lijevu nogu, proklinje krevet, boli je vrat, glava, ukočena je. Proklet bio, proklet bio, previše me dođu ovi moji noćni izleti, ove tvoje neumoljive misli.
Šta, da se povedem za onom, što mi je rekla Tanja, da kao sami biramo hoćemo li biti veseli ili tužni, ma daj molim te, to reci mojoj staroj babi kojoj je svaki dan isti, i kojoj to ne čini preveliku razliku. Mrzim jutro, mrzim dan, mrzim noć, boli me dan, boli me noć, bez tebe...
p.s. primam prijedloge o daljnjem razvoju događaja, uvođenju novih likova, kao i naslovu romana....
Post je objavljen 24.06.2007. u 17:42 sati.