Marketing
rijeći su odzvanjale u daljini....pjesma je godila uhu,a votka je utapala moje tijelo....bljedunjavo lice i rastapala crnilo oko oćiju....
Bez odraza
Bez oblika
Gledam u zrcalo
Shvaćam da
Ja nemam projekciju
Nisam stvarna
Bez tijela
samo misli....
i taj je list otpao s grane...
Jutro zapoćinje uz melodije daleke obale....rijeći „sve što sam volio“ i sve što sam sanjao“ odjekuju mi od sinoć ....
Ti,livadica i tvoje ruke oko moga korzeta ubrzavaju moje bilo....sjećanja potiskuju sjećanja....
Sve što sam s njima proživjela u osam godina sve što se događalo i tuga za njima....uz tebe sam brzo zaboravila....
Probuditi će mo grad našim odjekom glasa samo za taj osjećaj....
Prisjećam se jućerašnjeg dana....jedva,glava mi je pre teška da sve posložim....no znam za fontanu u koju sam uskakala i za par vrsta alkohola....i tipića na travi....sve je bilo baš u stilu bez pravila, bez planova samo mi ....slavimo tugu i sreću što se rastajemo....što sjećanja postaju kristalići u našim oćima....
Još nismo ni svjesni koliko nam ovo znaći....koliki je ovo korak naprijed ....
Previše je toga što bih htjela izraziti....pridjevi se samo nagomilavaju....no ne pretjerujem jer nema pridjeva za osjećaj i tugu jer napuštaš generaciju....
Nedostajati će mi marova filozofiranja,nikolinine jamice,nikin preeeedugi jezik,matejine usporene kretnje,teova i vjekova kosa,husova đentlmenost,rokove i lukine provale....ma svi....stvari koje su me dugi niz godina živcirale....tjerale na smijeh....tjerale na suze i dalje tjeraju jer....neće ih biti ne idu dalje iz naših misli....cjelina se gubi....nismo mi....
Raspršeni kao u gradu kapljica....veliko...velićanstveno....tužno....
MOŽDA POSTOJI TRENUTAK U ODRASTANJU
KADA SE NEDA PRELOMITI.
Shot at 1969-12-31
Kada curi ne ide
Kada tip u zagrljaju nestaje
Dva tijela
Nikako da se sretnu
Dvije duše sudbinu pletu
Postoji trenutak
Kada olakšat
Ćeš mi znati
Kada ruke tvoje
Oviti će tijelo moje....
Shot at 1969-12-31
Post je objavljen 23.06.2007. u 20:39 sati.