Marketing
Fašizam u književniku
"Briga me!" ilitiga, ako ćemo once more with feeling, "Boli me kurac!" na talijanskom se kaže "Non me ne frego!". To sam naučila u školi, najnormalnije; naravno, ne u ovom drugom prijevodu, ali ipak. I tako naoružana srednjoškolskim znanjem taljanskog, odem ja u Italiju. Pa mi se na nekom tamo satu nešto nije dalo radit. I naravno, rekla sam, chi se ne frega?!. I dobila jezikovu juhu - to je strašno, grozno, fuj!, fuj!, fuj! taj izraz. Dobro, mislila sam, možda je fakat to doslovno "Boli me kurac!". I pitam učiteljicu, ok, da li to onda znači nešto drugo no što ja mislim? Ne, ne znači. Dobro, ali kako je reći 'nije me briga' grozno? To nije predmet ovog sata i rasprava je gotova!, univerzalni odgovor učiteljice na sva daljna pitanja.
Nisam odustajala, pa sam je nastavila progoniti i nakon sata. Turns out da su fašisti regrutirali na Uncle-Sam-wants-you foru s posterima, samo što je na njihovim pisalo "me ne frego", pa je to kasnije postao slogan fašističkih odreda. I zato je fuj!. No, Talijanka mi to nije htjela reći pred svima, u razredu. Zanimljivo, zar ne? (Inače, ista je sintagma i naslov jedne fašističke pjesme, a koristi se i na znakovlju suvremenog američkog fašističkog pokreta.)
Postaje još zanimljivije kad čovjek pokopa, i pronađe tko je taj izraz smislio - Gabrielle D'Annunzio. Možda mu se zalomilo? A možda baš i ne, jer - nije mu to jedini. Njegov je i poklić Eia Eia Alalŕ, pseudogrčka zamjena za Hip Hip Hura kod fašista, a smislio ga je, ni manje ni više, nego 1917. godine prilikom bombardiranja Pule.
Sigurno se većina pita - Gabrielle tko? Poznati talijanski pisac i pjesnik prve polovine 20. stoljeća. Ali i čovjek koji se, kad je radio za jedan rimski list, potpisivao kao Duce Minimo. Pjesnik istančana osjećaja za jezik i tradiciju. Ali i čovjek koji je 1919. okupirao Rijeku. Romanopisac koji je iza sebe ostavio sedam romana i bezbroj spisa. Čovjek koji bi, allowing for the significant difference in talent, trebao biti talijanski Mile Budak. Ali, to uopće nije.
Naime, mi Talijanima ne solimo pamet, ne dižemo halabuku, u biti, kurcem ne mahneno kad Talijani ovog pisca slave! D'Annunzio je talijanskom narodu heroj, bez obzira što je vrlo aktivno bio umješan u ne baš divan politički sustav, što je okupirao Rijeku koju nije htio ostaviti čak ni kad su je fašisti zamijenili za Zadar, te su ga morali iz nje izbaciti. Bez obzira što se za sve to nikad nije pokajao, njegovu vilu na jezeru Como, pompozno nazvanu Vittoriale degli Italiani (=pobjednosnost Talijana, recimo), koju je D'Annunzio ostavio talijanskom narodu, možete posjetiti svaki dan. I to bez hrpe antifašista koji ispred nje prosvjeduju. A kako to? Pa, eto oni su si fino smislili nešto što zovi danuncijanskim mitom. A to je razdvajanje na dva lica - D'Anunnzio-autor i D'Anunnzio-politčar. I ovaj ih drugi ne zanima. Toliko, da nakon godina propagande, malo tko zna da je isti postojao, a kamoli bio zadrti fašist.
And the lesson here? Nije "mrzite D'Annunzija, sredite Talijane".
The lesson here is - emulate a good thing when you see one!
Post je objavljen 22.06.2007. u 08:29 sati.