Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ambitiousgirl

Marketing

Skolioza- sve ono što ja nisam znala kad mi je zaista trebalo

Opet.
Opet Zagreb, opet Dubrava, opet Kovač, opet čekanje, opet neizvjesnost, opet vrućina...

Srijeda je, nakon 9 mjeseci došlo je vrijeme za novu kontrolu kod doktora koji mi je operirao leđa. Sve je prošlo više manje ok, ali to nije točno tema o kojoj sam mislila pisati.

Naime, sve je više djece, klinaca od 6, 7 godina koji već u tako ranoj dobi "obole" od skolioze. Iskrivljenje kralježnice u obliku slova "S".
Ovdje sada neću skidat tekstove sa neta pa stavljati stručne tekstove o toj bolesti, to svatko može... ja ću vam reći SVOJE iskustvo.

ČINJENICA je da danas svako drugo dijete ima skoliozu, blagu-oko koje se uopće ne treba brinuti, i težu-oko koje treba puuno raditi.
ČINJENICA je da lijeka nema, skolioza je neizlječiva i ne može se nikada do kraja ispraviti.
ČINJENICA je da samo 1 doktor u Hrvatskoj (i šire) riješava najteže probleme ljudi koji imaju najteže oblike te bolesti, samo 1 doktor, ali dobar doktor.


Moja priča: sa 9 godina su mi rekli da ima blagu skoliozu, odmah sam počela vježbati, odmah sam počela nositi aparat za leđa i odmah mi je to bila velika tlaka. Skolioza se pogoršavala, došla do strašnih 60 stupnjeva, dvostruka. Nije mi se to vidilo puno izvana, ali kralježnica mi je na slikama izgledala točno ovako: S .
Doktor Kovač u Dubravi (jedini koji to operira u Hr i BiH i još nekoliko zemalja iz biše Juge) rekao je da moram na operaciju, čekala sam više od 2 godine, i konačno dočekala.
Operirao me je, operacije je bila teška i trajala je 5 sati, bilo je poteškoća, ali na kraju se sve riješilo.
Bila sam u šoku prije operacije, nigdje nisam na netu mogla naći ništa o tome, nitko mi nije , pa čak ni doktor, imao volje objasniti O ĆEMU SE TU RADI. Tek dan prije operacije sam u biti saznala šta će se meni točno raditi. Izvadili mi rebro, stavili šarafe u kralješke, ležala sam u bolnici 7 dana, i doma još 2-3 mjeseca.
Danas sam super, leđa ravna, meni se to ništa ne vidi izvana, ožiljak se jedva primjeti, ma ništa skoro, ja sam zadovoljna. Kralježnica mi je fisksirana, i ne mogu više rasti, a ni ne treba, mojih 167 cm mi je sasvim dovoljno smijeh Nakon operacije odmah sam se izdužila za 6-7 cm... pošto su mi leđa izravnali tako mi se i trup ispravio.. jel... to vam je ovak, seljački rečeno smijeh
Kad kažem ljudima šta sam sve prošla i koliko sam se mučila, i na kakav sam rizik svjesno pristala, dive mi se.
A i ja se sama sebi nekad divim, od kud mi hrabrosti pristati na takvu riskantnu operaciju... nakon koje sam mogla ostati nepokretna, i ko zna šta još.

Malo se zna o ovome, a toliko je to danas često, toliko puno djece i odraslih ljudi ima skoliozu, puno djece mora na operaciju, a boji se jer ni neznaju šta će im raditi.. a doktor nema vremena svakome objašnjavati pojedinčno šta će i kako raditi...

Evo, danas sam bila na kontroli, sve je ok, čekala ko i uvijek 6 sati.
Bila kod doktora - 2 minute.

Ljudi nisu svjesni koliko je ovo rašireno... ignoriraju to, a ja na svoje oči vidjela djecu koja doslovno umiru zbog skolioze, u kolicima, nepokretni, deformirani totalno, strašno nešto...
Onaj dan kad je mene doktor operirao, operirao je jednog malo dječačića od 2 godine... dečko je vjerovatno zauvijek ostao oduzetih nogu...

Mnogo ljudi ni nezna da postoji operacija s kojom si čovjek može skratiti muke i zaustaviti napredovanje skolioze i omogućiti normalan život... vjeruju da će aparati i gipsevi koje im ortopedi daju riješiti sve, a neće, vjerujte da neće! U svakoj trudnoći, kod žena koje imaju skoliozu, ona se poveća za barem 10 stupnjeva, ako se ne operira naravno, a tokom života, do neke 70-e godine poraste još barem 20-ak stupnjeva.

Ako ima itko kakva pitanja, rado ću odgovoriti, ja bi bila presretna da je meni netko sve ove informacije rekao puno prije, a ne da sam išla "na sljepo" i sve saznala tek kad sam to i doživjela.



Post je objavljen 20.06.2007. u 19:12 sati.