Marketing
Razgovarajmo o Umjetnosti
Šećuć nekidan ulicama i odajama stogodišnje Likovne akademije u Zagrebu,
vidjeh nekoliko izuzetnih studentskih radova, i
Te noći usnuh:
***
San o likovnom izrazu
Umjetnik za uzicu dovodi kravu, jednu od onih kojima je istekao rok trajanja.
Krava sa svake strane svezanu ima po jednu dasku, pomalo nalik reklamnom billboardu.
Svaki kvadrat daske umjetničko je djelo posebnih karakteristika – riječ je debelom, pupčastom, nabubrenom namazu likovnooblikovanog gipsa, podlozi i temelju daljnje intervencije koja
može sezati po nahođenju muze.
U mome je snu ona sadržavala grebanja arhetipnih oblika, virenja plastike, akrilna priopćenja, teksturne nanose…
Dvije slike s dviju strana krave nisu, dakako, istovjetne.
Na izložbenom događaju, gledatelj gleda kravu,
obilazi je, procjenjuje
i uspoređuje dva djela.
Nakon vremena,
pristupa umjetnik, u ruci sa
industrijskim pištoljem za usmrćivanje krava.
- I prije nego se gledatelj snađe,
- Odmjerenim hicem klina u čelo,
- Rezolutno usmrćuje govedo.
Gledatelj vrišti i uzvikuje i uzdiše - prekasno.
Likovna je umjetnost upravo prerasla u košmarni,
Delimarski performans.
Krava se ruši,
U mojoj snomori nekako uljavo, polako, krvavouspjenjene gubice
I uz potmuo tresak pada na - lijevu ili možda desnu stranu.
Klimaks:
Težina njezinih tona, njezina mrtvog mesa,
DROBI
jednu od dvaju slika.
Slika koju je sudbina ili smrt izabrala - izgubljena je.
Odabranu, pošteđenu sliku umjetnik odvezuje s krave, a potom slijedi -
Aukcija.
***
Ako to želi, Umjetnik može izvesti i varijaciju koja
performans diže za nivo.
Pozivnice za izložbu upućuje udrugama za zaštitu životinja.
Posve nesvjesno prirode performansa koji slijedi, u prostoru se okuplja gledateljstvo posebnog profila.
-- Umjetnik vadi pištolj --
-- Usmrćuje kravu --
-- Odbacuje pištolj --
-- Prilazi gledateljima --
Suočava se s fizičkim bijesom gomile,
u nastojanju da se podvede pod kriterije svog umjetničkog čina
Aukcija koja potom slijedi nabijena je, naime, snagom višestrukih izbora:
-- Umjetnikovih izbora prilikom samog stvaranja dvaju slika.
-- Intimnog izbora gledatelja, koji promatraju, važu, uspoređuju, procjenjuju dva djela.
-- Izbora slučajnosti, sudbine i smrti, koja jedno umjetničko djelo uništava a drugo štedi, udvostručujući mu vrijednost uništenjem blizanca.
-- Izbora gnjevnih promatrača, koji u post-festumskom amoku odlučuju o težini kazne nad umjetnikom, pri čemu svaka psovka, uvreda, šamar ili udarac
umnožavaju ili umanjuju vrijednost
Konačnog produkta i
predmeta dražbe:
Slike.
<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
Teze:
1. U modernoj umjetnosti, o obliku, sadržaju, izvedbi – uopće, definiciji umjetničkoga djela – odlučuje autor.
U modernoj umjetnosti autor ima slobodu izraza.
Ona, doduše, može biti ograničena ekonomskim faktorom, te
mjestimice slovom zakona i javnim ćudoređem.
(Razbijanje Duchampovog keramičkog pisoara nije smatrano umjetničkim performansom, premda ga je počinitelj – kada su ga ulisičenoga izvodili – tako definirao. Pisoar je naknadno restauriran.)
2. Moderna se umjetnost često obraća dosjetkom ili šokom.
Sam produkt ponekad je krajnje efemeran, no – zbog promjene paradigme – više nije bitan koliko
podkontekst; kvaliteta, debljina, množina slojeva.
3. O vrijednosti i kanoniziranju djela odlučuje kritika.
Likovna se kritika posljednjih stotinjak godina često vodi ekonomskim interesom, koji na nju djeluje na različitim razinama.
Novac mijenja paradigme.
4. Velik dio ljudi indiferentan je spram umjetnosti, no uvažava novčanu protuvrijednost umjetničkog djela.
<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
5. Umjetničke slobode trun su u
konceptu univerzalnih ljudskih sloboda i prava.
U svijetu milijunskih oduzimanja prava na život i osnovnu slobodu,
Može se sa sigurnošću reći da koncept nije općeprihvaćen.
Civilizacijski se, doduše, sporo tomu teži.
Opća je deklaracija u tom pogledu moralno-etički svjetionik.
6. Bi li Opće deklaracije bilo bez šoka i osamdesetak milijuna žrtava dvaju svjetskih ratova?
Znanost profitira od ratova.
Posteriorno – izmučena i šokirana i svjesna nužnosti promjene – ponekad profitira i civilizacija.
7. Žrtvovanje ljudskog života civilizacijski se - načelno - više ne smatra prihvatljivim.
8. Životinje se žrtvuju; neke mnogo više od drugih.
Mali segment unutar malog broja društava spreman je
to promatrati iz vizure morala i etike.
Činjenica je da je gdjekad to žrtvovanje smisleno, a gdjekad besmisleno –
procjena što je tu prihvatljivo a što nije,
posve je arbitrarna.
Kao i definicija umjetnosti.
9. Ovaj zapis nije o umjetnosti.
O čemu je, ustvari, još nisam siguran.
Post je objavljen 20.06.2007. u 02:22 sati.