Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/misakvecernji

Marketing

FLYING SAUCER ROCK'N'ROLL













9. svibnja 2001. godine, na tiskovnoj konferenciji u National Press Clubu (Washingtonu D.C.), umirovljeni mornarički zapovjednik i pilot Graham Bethune ispričao je kako je pedeset godina ranije, 10. veljače 1951, letio s Islanda prema Newfoundlandu. Bila je noć. Odjednom, na petstotinjak kilometara od Argentine primijetio je svjetlo na vodi:

"Izgledalo je poput obasjana grada. Kad smo se približili tom svjetlu, razabrali smo jezivi krug bijelih svjetala na vodi. Neko smo ih vrijeme promatrali, a onda su se svjetla ugasila i više nije bilo ničeg na vodi. Sljedeća stvar koju smo vidjeli bila je mala žuta aureola, mnogo manja od onog ‘svijetlećeg grada’ otkuda je dolazila. Objekt je bio dvadeset i pet kilometara ispred nas."

Bethune je naglo povećao visinu, ali je zbog putanje objekta zaronio nosom letjelice kako bi prošao ispod njega: "Začuo sam buku. Pomislio sam da se zaletio u nas. Vidio sam da se nekoliko članova posade saginje. Neki od njih bili su i ozlijeđeni. Odjednom se objekt pojavio s naše desne strane, polako se izmaknuo i letio s nama. Još nije bio dosegao našu visinu, no mogli smo mu razlučiti oblik. Imao je kupolu te je emitirao onaj svjetlosni kolut..( )U pilotskoj kabini je otkazalo četiri ili pet uređaja, između ostalog magnetski kompas, elektromagnetski efekti i pokazivači smjera. Radar je pokazivao da se ta letjelica kretala preko dvije tisuće kilometara na sat. U našem je zrakoplovu bio trideset i jedan putnik, te psihijatar i članovi posade od kojih su svi, u različitim trenucima, vidjeli ovaj prizor."

Dan Willis:

Dok je služio u mornarici SAD-a, Dan Willis je imao pristup najpovjerljivijim tajnim podacima razine četrnaest, jer je u postaji mornaričkih veza u San Franciscu radio u uredu za dešifriranje. 1969. godine primio je strogo povjerljivu poruku visokog prioriteta s broda u blizini Aljaske:

"S broda su izvijestili da je primijećen sjajeći crvenkasti objekt eliptičnog oblika, promjera dvadesetak metara, kako izlazi iz oceana lijevo od pramca broda. Izronio je iz vode i odjurio u svemir brzinom otprilike jedanaest tisuća kilometara na sat. To je zabilježeno i potvrđeno i na radaru broda."

Enrique Kolbeck:

«Radim u Mexico Cityju kao kontrolor leta u međunarodnoj zračnoj luci Meksiko. Dat ću vam primjer pojava koje su se događale u Meksiku tijekom proteklih nekoliko godina.
Primjerice, 4. ožujka 1992. g. zamijetili smo 15 objekata udaljenih 25 kilometara od međunarodne zračne luke. 8. srpnja 1994. g. zbog slične se pojave gotovo dogodio sudar na domaćem letu Aeromexico 129, pri čemu je oštećeno desno podvozje zrakoplova. To se dogodilo u noći, otprilike deset minuta nakon deset. Nakon toga, sljedeći tjedan u 11:30 ujutro, let Aeromexico 904 gotovo je doživio sličan sudar s objektom koji smo zamijetili na radaru. Tijekom sljedećeg tjedna pilot prijavljuje nekoliko pojava, no uspijevamo otkriti izvor samo nekih od njih. Međutim, 15. rujna 1994. godine na radaru se pet sati pojavljuje određeni objekt. (...) Puno ljudi je vidjelo leteći tanjur promjera petnaestak metara. 24. studenog 1994. službeno smo počeli raditi na novom radarskom sustavu. Na radaru su detektirane pojave koje su se dogodile u isto vrijeme kad su ih i piloti prijavili....»


Ovo su neke od izjava koje se moglo čuti na konferenciji "Disclosure" ("Razotkrivanje"). Danas je to već stara priča - za koju, međutim, mnogi nisu danas nisu čuli mada je bila u svim medijima. Ali to je bit vijest – danas jesi, sutra te se nitko niti ne sjeća.

No, ja je se rado sjećam jer mi je te 2002. godine, samo godinu dana nakon što se održala (a tada još nije bilo JuBiToa), ufolog Giuliano Marinković dao VHS sa cijelom konferencijom koju mu je poslao neki njegov ufološki kolega koji je na presicu došao sa svojom kamerom i sve snimio.

Slika nije bila neka, al’ baš su mi curile sline. Bio je to ekskluzivni materijal. Prvi put u povijesti vojnici i špije pričaju o svojim susretima s NLO-ima. Tada sam radio neki početnički 60-minutni dokumentarni film pod naslovom «Nebo NLO-a», u koji sam ugurao sve što me u to vrijeme, kad sam zapravo tek otkrivao svijet NLO-a, fasciniralo. Mislav Hudoletnjak (režiser emisije Na rubu znanosti) i ja imali smo samo pet termina kamere na raspolaganju, pa s filmsko-umjetničke strane film i nije bio neko remek djelo (jedva da je i djelo), ali je doista bio sadržajan. A sadržajnosti su pridonijele brojne izjave s konferencije “Disclosure” koje sam poskidao s već navedene VHS-ice.

No, da predstavim Disclosure za one koji prvi put čuju za taj projekt.


O ČEMU GOVORI DISCLOSURE

Dakle, u svibnju 2001. u washingtonskom National Press Clubu, dr. Steven M. Greer otvorio je konferenciju "Disclosure". Okupio je dvadesetak svjedoka iz vojnih, obavještajnih, vladinih i znanstvenih krugova te iz krugova velikih korporacija, s ciljem da svojim svjedočenjima za medije potvrde stvarnost izvanzemaljskih letjelica, izvanzemaljskih oblika života kao i napredne fizike i tehnologije pogona koja ih pokreće.


Svjedočenja iz prve ruke pokazala su razne aspekte odnosa američkih institucija prema fenomenu NLO-a. Zajedno s dokumentima koji ih potvrđuju, pokazalo se kako se ponekad nisu birala sredstva za prikrivanje i zastrašivanje. Greer smatra da je svjedočenjima može “nepobitno dokazati da su ti objekti izvanzemaljskog porijekla praćeni radarski; da su se kretali tisućama milja na sat, zaustavljali se i činili okrete.” Nadalje, da “koriste antigravitacijske pogonske sustave u čiji način rada se već proniknulo kroz tajne istraživačke projekte u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i drugdje.”

Također, smatra da može dokazati “da su ti objekti prizemljivali, povremeno bivali oneposobljeni i bili zaposjednuti – posebno od strane timova unutar Sjedinjenih Država; da su izvanzemaljski oblici života bili zaposjednuti i da su njihova vozila uzimana i temeljito proučavana, tijekom najmanje pedeset godina.” Vjeruje da može nepobitno dokazati, kroz svjedočenje i dokumente koje je predočio, “da je taj predmet bio sakriven od članova Kongresa i od najmanje dvije predsjedničke administracije” te da je “ustav SAD-a potkopan rastućom moći tih tajnih projekata” što predstavlja “opasnost za nacionalnu sigurnost” jer nisu “nadzirani od strane Kongresa, od strane američkog predsjednika niti od strane međunarodne zajednice”.

Greer naglašava da “nema dokaza da su oblici života koji nas posjećuju neprijateljski raspoloženi prema nama”. Ali zato “postoji mnoštvo dokaza da su oni zabrinuti oko našeg neprijateljstva jer bilo je slučajeva da su “neutralizirali ili učinili neupotrebljivom sposobnost lansiranja inter-kontinentalnih balističkih projektila.” Prema Greeru, posjetitelji su “jasno pokazali da ne žele da naoružavamo svemir.”

Konferencija kojom je predstavljen projekt «Disclosure» pred oči je javnosti stavila činjenicu da su cijelo vrijeme određeni vojni i obavještajni krugovi - koji su kontrolirali komunikacije, zrakoplovstvo i sve druge «oči» i «uši» suvremenog svijeta - bili potpuno svjesni stvarnosti NLO-a. I to je malo za reći. Trud uložen u njihovo poricanje sam po sebi otkriva da često spominjani strah od izbijanja panike u javnosti nije bio niti glavni niti jedini razlog poricanju.



57 IZVANZEMALJSKIH VRSTA






Projekt «Disclosure» je jedan od projekata CSETI-ja, «Centra za proučavanje izvanzemaljske inteligencije (CSETI-Center for the Study of Extraterrestrial Intelligence), međunarodne neprofitne istraživačke i obrazovne organizacija sa sjedištem u SAD-u koja je posvećena razumijevanju fenomena NLO i bliskih susreta. Osnovao ju je dr. Steven M. Greer (po struci liječnik urgentne medicine). CSETI smatra da temeljito razmatranje postojećih podataka i dokumenata o NLO-ima upućuje na zaključak da Zemlju posjećuju izvanzemaljske inteligencije i izvanzemaljske svemirske letjelice već desetljećima, ako ne stoljećima, i da je taj kontakt intenzivniji od 1947. godine.
Projekt "Disclosure" je započeo 1993. kad se dr. Greer u Virginiji sastao sa skupinom vojnih savjetnika ovog projekta. Odlučili su da je «vrijeme da se civilne, obavještajne i vojne osobe skupe i razotkriju istinu o predmetima koji se nazivaju NLO-ima”. Od tada je Greer osobno razgovarao s Jamesom Woolseyem (prvim direktorom CIA-e u vrijeme administracije predsjednika Clintona), načelnikom službe DIA, načelnikom obavještajne službe u Združenom stožeru u Pentagonu, članovima Obavještajne komisije u Senatu, mnogim članovima Kongresa, članovima vodstava u Europi, japanskim kabinetom i drugima. Ono što je otkrio jest da ti ljudi nisu imali pristup projektima vezanim uz NLO-e.

Greer smatra da može nepobitno dokazati, kroz svjedoke koje je otkrio (a to su ljudi koji su bili unutar CIA-e , NSA-a, NRO-a, Zrakoplovstva, Mornarice, Vojske SAD-a, iz svih odjela obavještajne i vojne zajednice, kao i korporacijski svjedoci ugovaratelji s vladom koji su uključeni u crne budžete) da su se takvi projekti odvijali. Tvrdi da ti nepotvrđeni projekti s posebnim pristupom stoje najmanje 40 do 80 milijardi dolara godinu i uključuju tehnologije koje mogu zauvijek promijeniti svijet.

Greer smatra da taj predmet ima najdublje implikacije na ljudsku budućnost, na nacionalnu sigurnost SAD-a i na mir u svijetu, a posebno tehnologije vezane uz NLO-e i izvanzemaljska vozila, ako im se ukine status tajnosti te se upotrijebe za miroljubivo generiranje energije i za pogon. One bi “definitivno riješile naziruću energetsku krizu, zaustavile bi globalno zagrijavanje i korigirale bi izazove očuvanja okoliša s kojima je zemlja suočena”. Greer smatra presudnim i to da “kao društvo počnemo raspravljati o ispravnosti postavljanja oružja u svemiru” jer “ako doista možemo dokazati da je istina da nismo sami i da je svemir područje koje dijelimo s drugim civilizacijama, postavljanje oružja u svemir mogla bi biti vrlo nerazumna i destabilizirajuća stvar”.

Cilj konferencije bili su jasno postavljeni: pokretanje otvorene istrage i saslušanja o NLO-ima i izvanzemaljskoj prisutnosti na Zemlji u američkom Kongresu; ostvarenje trajne zabrane naoružavanja svemira ili ciljanje bilo kojeg objekta izvanzemaljskog porijekla; ostvarenje opsežna i potpuna studija tajnih tehnologija povezanih s tim predmetom, da se vidi kako bi ih se moglo odgovarajuće deklasificirati i primijeniti za miroljubivo generiranje energije tako da se svijet može riješiti ovisnosti o fosilnim gorivima uz dovoljno vremena da se spriječi još veće oštećenje eko-sustava i rat zbog naziruće energetske krize koja će sigurno zahvatiti zemlju u nadolazećim desetljećima.


U deset godina koje su prethodile konferenciji, pronađeno je preko četiristo svjedoka diljem svijeta, u svim granama vojnih službi te među obavještajnim agencijama u SAD-u, Rusiji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Preko stotinu izjava snimljeno je videokamerom. U nasljeđe ufologiji, konferencija je ostavila press-materijal, podijeljen predstavnicima medija kao "briefing-dokument".

Mada bi riječ "briefing" trebala označavati neko kratko izvještavanje, ničeg kratkog nema u upoznavanju sa sadržajem petsto stranica sitnog teksta kojega čini izbor i sažetak izjava koje su Greer i suradnici skupili u deset godina rada. Izbrojao sam i preko stotinu preslika izvornih vojnih i obavještajnih izvještaja u kojima, suhoparnim birkokratskim jezikom, piše o fascinantnim događajima: viđenjima NLO-a od strane vojnih i civilnih pilota, susretima s NLO-ima ili pak organizacijskim problemima transporta srušenog NLO-a iz Južnoafričke republike u SAD.

Osim senzacionalnih javnih svjedočenja bez presedana u povijesti ufologije, u brošuri je dat i pregled raznih ufoloških tema, od bitnih događaja iz polustoljetne povijesti fenomena, do preporuka za djelovanje i pregleda postignuća i znanstvenika koji se bave područjem tzv. "free energyja". Riječ je o naporima da se tzv. "polje nulte točke" iskoristi kao beskonačni izvor čiste i jeftine energije, a možda i zauzdaju sile poput inercije i gravitacije. NLO-i to već rade, zašto ne bismo i mi? Dijelovi svjedočenja su skupljeni u cjeline, poput one koja obuhvaća samo dijelove u kojima svjedoci govore o pritiscima na njih (sve do prijetnji smrći i nestanaka ljudi) ili one koja predstavlja isključivo izbor izjava znanstvenika, koji su sudjelovanjem u projektu još jednom pokazali da NLO-i ne predstavljaju šarlatansku već ozbiljnu znanstvenu, političku i vojnu temu.


Na trosatnoj konferenciji, zbog vremenskog ograničenja, svoja je iskustva vezana uz NLO-e uživo ispričalo i dokumentima potkrijepilo samo dvadesetak svjedoka. Raspon svjedočenja obuhvaćao je izjave kontrolora leta i pilota o susretima s NLO-ma, nalaženje mrtvih tijela izvanzemljana, NLO-e koji nadlijeću silose s nuklearnim projektilima, nastojanja američke vojske da izvanzemaljsku tehnologiju primijeni u svojim oružanim snagama i drugo. Poruka svih govornika jest da je američka vojska NLO-e shvaćala sasvim ozbiljno, uspkos tome što je za javnost nastojala obezvrijediti njihov značaj. Svaki pojedini svjedok okupljenim je novinarima izjavio da je spreman pod prisegom svjedočiti u Kongresu. Za razliku od mnogih drugih NLO-konferencija, od kojih je većina "klupske" naravi i ne izlazi izvan kruga istomišljenika, o konferenciji "Disclosure" izvijestile su sve najveće američke TV- postaje i drugi najveći mainstream-mediji.

U svibnju 2001. konferencija je u SAD-u podignula puno prašine i bila na pravom putu da potakne kongresnu istragu koja bi trebala na svjetlo dana iznijeti poznate činjenice o NLO-ima. No, jedanaestog rujna 2001. upropašteni su višegodišnji napori projekta. Nakon terorističkog napada neviđenih razmjera, u kojem su srušeni njujorški neboderi, postalo je vrlo nepatriotski za bilo što prozivati vojsku ili službe koje brinu za sigurnost nacije. One su sad imale važnijeg posla, baveći se nekim novim neprijateljima.

Za kraj, evo još par izjava s konferencije....

KARL WOLFE:






«Zovem se Karl Wolfe. Bio sam serviser za preciznu fotografsku elektroniku i imao pristup strogo povjerljivim šiframa u američkom ratnom zrakoplovstvu. Bio sam stacioniran u zračnoj bazi Langley u Virginiji. Sredinom 1965. g. prebačen sam na projekt Lunar Orbiter Agencije za nacionalnu sigurnost u Langley Field. Voditelj projekta bio je dr.Colly. Imali su problema s elektroničkim uređajem koji je onemogućavao izradu fotografija. Došao sam u tu ustanovu izvidjeti taj problem. Ondje je bilo znanstvenika iz cijelog svijeta. Bio sam zapanjen kad sam vidio da na projektu Agencije za nacionalnu sigurnost sudjeluju ljudi iz cijeloga svijeta. Na početku mi sve to nije imalo smisla. Odveli su me u laboratorij u kojem se nalazio neispravni uređaj. Nisam ga mogao popraviti na licu mjesta, nego se uređaj trebao odnijeti na popravak. U crnoj komori je sa mnom tada bio još jedan pripadnik zrakoplovstva. Zamolio sam ga da mi opiše proces kako podaci stižu s lunarnog orbitera do laboratorija. Pola sata nakon što mi ga je opisivao proces, usput mi je rekao: «Otkrili smo lice na stražnjoj strani Mjeseca.» Počeo mi je pokazivati fotografije koje to potkrijepljuju. Prikazivale su određene strukture, zgrade gljivasta oblika, kružne zgrade i tornjeve. U tom sam se trenutku veoma zabrinuo jer sam znao da rapravljamo o posebno obilježenim tajnim podacima. Prekršio je sigurnosni kodeks i u tom sam se trenutku zapravo vrlo bojao. Nisam mu postavljao više pitanja. Nakon nekoliko trenutaka, netko je ipak ušao u sobu. Ondje sam radio još tri dana, a kad sam se vraćao kući, sjećam se da sam naivno mislio da ću sve o ovome čuti na vijestima.»


CLIFFORD T. STONE:






«Zovem se Clifford Stone. Bio sam vodnik u vojsci SAD-a. Imao sam tajni pristup nuklearnom osiguranju. Mogao sam dobiti potrebno dopuštenje za bilo koju radnju potrebnu u posebnim operacijama kad su me na njih pozvali.
Pod posebnim operacijama podrazumijevam situacije u kojima smo pregledavali letjelice koje su se srušile. U nekim letjelicama pronašli smo tijela, a neka od njih bila su i živa. Dok smo sve to radili, govorili smo američkoj javnosti da takve stvari ne postoje. Svijetu smo govorili da izvanzemaljci ne postoje. No najvažnija je stvar to što smo cijelo ovo vrijeme uvjeravali američki narod da ne postoje stvari poput NLO-a. Sudjelovao sam u operacijama u kojima smo iz letjelica izvlačili ta tijela, poznata pod nazivom izvanzemaljci. Dok sam bio stacioniran u Virginiji 1969. godine, dogodila mi se jedna takva situacija. Otišli smo u Indian Town u Pennsylvaniji. To mi je bio prvi zadatak koji je uključivao srušeni NLO. Kad smo stigli na mjesto događaja, ondje je već bila jedna ekipa. Mi smo bili pričuvni tim, i trebali smo biti osigurani protiv nuklearnog, kemijskog i biološkog materijala jer se u letjelici navodno trebao nalaziti nuklearni materijal. Kasnije je većini ljudi bilo rečeno da u letjelici nije bilo ničega, da se samo srušio jedan od naših zrakoplova. Ja sam znao da to nije istina jer sam bio jedan od onih koji se približio letjelici držeći Geigerov brojač na kojem se očitavala radioaktivnost. Bio sam prvi koji je pristupio letjelici i vidio da se u njoj nalaze tijela. To je bio prvi od približno 12 takvih događaja. Nesreće NLO-o nisu događaji koji se zbivaju svakodnevno. Rijetke su. Znam da nismo sami u svemiru....»


POST SCRIPTUM

Evo za kraj neobične snimke koju sam našao na netu. Pitam se je l' zaista moguće da se pomoću google eartha snimi NLO ili se neko malo poigrao? Najvjerojatniji odgovor jest – da je sve moguće...


NLO NA GOOGLE EARTH











Post je objavljen 17.06.2007. u 21:23 sati.