Još vjetri brezi njišu grane
i bistri potok žubori sneno
tamo gdje tople usne ti ljubih
strastveno, nježno, opijeno.
Još prođem stazama našim
budeći srcu svom uspomene
na usnama osjećam dodir tvoj
žalostan kao i breza i grane njene.
Još srce moje ka tebi me vuče
mada je sve već davno to bilo
kroz život me još prate te sjene
tvoj lik, lik jedine voljene žene.
Prorok.
Post je objavljen 20.06.2007. u 00:00 sati.