(MI - katoličko glasilo, svibanj 2007.) – 1/3
Prof. dr. Zdravko Tomac, sveučilišni profesor politologije, bivši potpredsjednik hrvatske Vlade tijekom domovinskog rata te jedan od bivših lidera SDP-a
"PETA KOLONA" KRIVOTVORI PROŠLOST!
Profesore, mjesec svibanj u hrvatskoj povijesti ima važnu simboliku. To je mjesec i hrvatske pobjede ali i stradanja. U njemu smo doživjeli Bleiburg i antifašističko oslobađanje Hrvatske istodobno ali i nezaboravno proglašenje višestranačkog Hrvatskog sabora 1990. Mogli bismo ga nazvati mjesecom hrvatske pomirbe. Kako Vi doživljavate tu svibanjsku simboliku?
- Ne samo svaki čovjek nego i svaki narod svoj identitet može graditi samo na prošlosti. Kao što je čovjekova prošlost, njegova bit, bit njegova života, tako i prošlost hrvatskoga naroda – bit hrvatskoga naroda. Ako se ukine prošlost, ako se izbriše, ako nema povijesnoga pamćenja, ako nam se nametne krivotvorena prošlost, onda nestaje ne samo identitet hrvatskoga naroda nego i sam narod.
U tome kontekstu dio našega identiteta su i pobjede i porazi, sve ono veliko što smo kao narod ostvarili ali i sve ono loše. Prošlost je onakva kakva se je i dogodila. Dio naše prošlosti su i Jasenovac i Bleiburg i krvavi hrvatski mostovi sukobljenog, ideološki podijeljenoga hrvatskoga naroda. Na osnovu te prošlosti treba izvlačiti pouke kako nam se krvava prošlost ne bi ponovila. Potrebno je suočiti se s istinom i sa svijetlim i tamnim stranama.
Potrebna nam je pomirba ali je ona moguća samo na istini. Istina o prošlosti čini svaki narod, pa tako i hrvatski narod, zdravim i normalnim narodom. Ako želiš uništiti jedan narod treba mu odsjeći korijene. Mnogi nam to danas rade, jer nam pokušavaju nametnuti krivotvorine umjesto istine. Nažalost, u tome veliku ulogu igra i naša "peta kolona" jer u Hrvatskoj postoje moćne snage koje žele nametnuti krivotvorine umjesto istine o našoj prošlosti.
Primjerice, insistira se da Vukovarci zaborave što se je događalo i da žive u novome bratstvu sa Srbima. Čak se kaže, ne bi trebalo uopće spominjati ono što je bilo, ne bi trebalo tražiti istinu jer istina može poremetiti pomirbu i novo bratstvo.
Suprotno tome, "hrvatska peta kolona" stalno raspiruje ideološke sukobe iz prošlosti, želi obnoviti krvave hrvatske mostove i ne dopušta da se Hrvati pomire među sobom a najbolji način izazivanja novih sukoba i netrpeljivosti jesu krivotvorine i nepravda kada se pravi razlika među žrtvama, kada se oštro osuđuje samo jedna strana, samo jedan totalitarizam i jedna zločinačka politika, a druga se zločinačka politika amnestira i prešućuje. Čak se nastoji prikazati kao nešto čisto i nezločinačko.
Čvrsto stojim na stajalištu da je hrvatska pomirba moguća samo na istini i na jednakoj osudi svih zločina i zločinačkih režima, kako ustaškoga tako i komunističkoga, odnosno, na davanju istinitih političkih i povijesnih ocjena u kojima se zločini komunizma neće prikrivati i opravdavati antifašizmom. Zbog toga je istina o Bleiburgu bitna za budućnost hrvatskoga naroda kao i istina o Jasenovcu i istina o Domovinskome ratu.
Hrvatskome narodu sreću i slobodu nisu donijeli ni slovo "U" ni crvena zvijezda petokraka. Svaki pokušaj da se bilo koji od tih simbola ugrađuje u temelje hrvatske države, izaziva nove sukobe. Slažem se s vama da moderna demokratska Hrvatska može biti utemeljena samom na vrijednostima Domovinskoga rata i onoga što je izraženo simbolom proglašenja višestranačkoga Hrvatskoga sabora 1990. godine.
MOJ OBRAČUN S KGB-om
Izazvali ste veliku pozornost izdavanjem knjige "Moj obračun s KGB-om" u kojoj izričete svoja stajališta o komunizmu, globalizmu i bezboštvu. Kako je došlo do pisanja te knjige?
- U ranoj mladosti mnogo sam čitao i maštao o nekom boljem svijetu nego u onom u kojemu sam živio. Već u ranoj mladosti odlučio sam posvetiti svoj život borbi za taj novi, bolji svijet. U toj svojoj borbi često sam doživljavao razočaranja. Često sam spoznavao da sam izabrao pogrješan put, da sam slijedio lažne zvijezde vodilje.
Tek u poznim godinama svojega života, doživio sam svojevrsno, duhovno prosvjetljenje, koje je od mene tražilo žestok i iskren raskid s mojom prošlošću. Tražilo je i više od toga, tražilo je pokajanje, jer bez pokajanja čovjek ne može postati novim čovjekom. Smatrao sam svojom obvezom napisati knjigu u kojoj se obračunavam ne samo na teorijskoj razini s komunizmom, globalizmom i bezboštvom, nego i sa samim sobom i vlastitim zabludama.
Zbog toga moja nova knjiga "Moj obračun s KGB-om", u kojemu skraćenica KGB, prema početnim slovima: K(omunizam), G(lobalizam), B(ezboštvo), predstavljaju tri zla utjelovljena u zloglasnom KGB-u, ima i podnaslov: Tomac protiv Tomca.
U Hrvatskoj je rijetkost da čovjek koji je veći dio života bio uvjereni komunist a kasnije socijaldemokrat, bude tako kritičan prema sustavu koji je zagovarao te postane istinski vjernik. Što je utjecalo na tu promjenu?
- Moj raskid s idolima mladosti iskren je i potpun, zbog toga je oštar, bolan i mučan. Nikada nisam činio zlo, čak sam se vrlo žestoko suprotstavljao svakome zlu zbog čega sam i sam bio progonjen, ali snosim dio krivnje za zlo koje su činili drugi.
Odgajan i indoktriniran u Titovoj Jugoslaviji, vjerovao sam da je samoupravljanjem i demokratskim promjenama, te preobrazbom Jugoslavije u konfederaciju, moguće riješiti hrvatsko nacionalno pitanje. Vjerovao sam zbog sukoba sa staljinizmom, da jugoslavenski komunizam nije zločinačka koncepcija. Dugo mi je trebalo da potpuno shvatim kako su titoizam i kardeljizam, bez obzira na otpor staljinizmu, u svojoj biti zločinački režimi, odnosno, kako teror i nasilje, strah i ubojstva, nisu poremećaj dobroga sustava nego proizlaze iz zločinačke biti samoga sustava.
Prijevara komunizma je upravo u tome što se zasniva na koncepciji da se zlom i terorom, diktaturom i nasiljem, može proizvesti dobro, da se do komunističkoga raja na zemlji dolazi revolucijom i nasiljem.
Kako u Hrvatskoj još uvijek postoje vrlo moćne snage koje antifašizmom amnestiraju zločine komunizma, koje i dalje tvrde da je jugoslavenski komunizam, odnosno titoizam, svijetla ideja i veliko dostignuće, odnosno, da zločini ne proizlaze iz te ideje nego da su odstupanje od ideje, smatrao sam svojom moralnom obvezom, napisati ovu knjigu kako u uvjetima divljega kapitalizma kada nam se ponovno nudi titoizam i Jugoslavija, kao bolje rješenje, neki mladi ljudi ne bi ponovno krenuli za krivom zvijezdom vodiljom kako sam to ja u mladosti učinio.
ISUS – ZVIJEZDA VODILJA
Kako doživljavate danas katoličku vjeru i što predstavlja Bog u Vašemu životu?
- Prešao sam veliki dio puta od agnostika do vjernika – katolika, ali moj put nije još završen. Nisam došao do konačne točke, moram još neke stvari raščistiti sam sa sobom.
Isus je riješio većinu mojih dvojbi. On je za mene postao napokon pronađeno mistično svjetlo, istinska zvijezda vodilja. Dakle, na svome osobnome putu došao sam do svojega poimanja kršćanske vjere, kako uzajamnoga odnosa Boga i čovjeka te čovjeka i Boga, kao duhovnoga odnosa Boga prema čovjeku ali i svakoga čovjeka prema Bogu.
Spoznao sam da istinska i iskrena vjera jest osobni susret čovjeka pojedinca s Bogom, u okviru Crkve koja čuva istinu vjere.
Za mene vjera ne znači puko prihvaćanje dogme ni prenošenje odgovornosti odlučivanja o mojoj sudbini i sudbini svih ljudi na Boga. Vjera je čovjekov odgovor na Božju objavu, proces čovjekova oslobođenja i sjedinjenja s Bogom, osobno izdizanje iznad općemoralnog i etičkog.
Kako vidite ulogu Crkve u hrvatskom društvu, je li ona prenaglašena ili se njezin glas slabo čuje?
- Crkva u Hrvata je stoljećima branila identitet, opstojnost i dostojanstvo hrvatskoga naroda. Obišao sam hrvatsku dijasporu od Ognjene zemlje do Australije i uvjerio se da su Hrvati sačuvali svoj identitet, prije svega zahvaljujući katoličkim Misijama i Crkvi. Zato nije slučajno da su junaci Domovinskoga rata imali dva simbola: križ i krunicu i da su se tim simbolima suprotstavljali ateističkome komunizmu koji je želio uništiti hrvatski narod, njegov identitet i samostalnost.
Dakle uloga Crkve kroz povijest i danas, bila je golema. Katolička vjera je jedna od bitnih temelja nacionalnoga identiteta. Zato nije slučajno da oni koji žele uništiti hrvatski identitet i samostalnost, žestoko nasrću na Crkvu, što žele onemogućiti njenu ulogu. Zato mislim da se Crkva mora čuti mnogo glasnije i da se svi mi domoljubi moramo suprotstaviti napadima na Crkvu i pokušajima da se ona diskreditira.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 13.06.2007. u 22:42 sati.