Marketing
Tko se boji Bosanaca i Hercegovaca još?
"Lupus pilum mutat, non mores"
(Latinska izreka)
Znate i sami da je politika rijetki gost na mojim stranicama, ne zato što ju ne pratim, nego zbog toga što je politika predmet mnogih polemika, različitih mišljenja koja najčešće završe žučnim svađama i vrijeđanjima. Samo još kod nas su političke podjele na "izdajnike i one prave" tako jasno izražene, na lijeve i desne, koji su usput smrtni neprijatelji, mada po mom skromnom sudu ni ljevica ni desnica u Hrvatskoj ne poštuju svoja određenja ili nazore. Tako samo u Hrvatskoj "Hrvatska narodna stranka" i "Hrvatska seljačka stranka" mogu imati imena ("Nomen est omen"?) koja izričito daju znak desnice, a po radu i programu su ljevice (što se lijepo prisjetio moj ispod-cimer), mada je to u Europi potpuno drukčije, dok su liberali (HSLS) kod nas začudo smješteni u desni centar. Prava desnica zapravo ne postoji, smještena je negdje u tragovima izmedju reformiranog HSP-a i HDZ-ovaca i smiješnih likova u obliku Mladena Schwartza. Đapića puno ne pratim, neka ga ocjenjuju njegovi Osiječani, ali kako od nekih čujem, koliko god spočitavali njegovu retoriku, on je malo pokrenuo Osijek iz pepela. No dobro.
***
Ali ne mogu, a da ne prokomentiram najnoviju izjavu novoizabranog pulena SDP-a Milanovića, a koja se tiče Bosansko-Hercegovačkih Hrvata čiji sam i ja dio, jel. Iskreno rečeno, mada redovito čitam dnevne novine i pratim internet portale, ime Milanovića mi nije zapelo za oko proteklih godina . Pripisaću to iznimnom centralizacijom likova i vođa političara, tako da se u SDP-u šatoru profilirao uz pokojnog Račana ,Bandić, Antunovićka, gospodar Rijeke Linić, Arlović tu i tamo, a Milanović je spominjan tek onako usput, kako bi se reklo reda radi. Ispravite me ako griješim.
Nakon smrti Ivice Račana, tvornička i reformistička mašina SDP-a je naglo izbacila novu bebu Hrvatske politike, tzv. pokretača novih pitanja koji je kao meteor stupio na ogromnu i za mene prenapuhanu (samo su u Hrvatskoj političari zvijezde, svugdje drugdje su većino obični radnici) hrvatsku političku scenu.
I kako će "zvijezda" privući pozornost, osim ako ne da neku ekskluzivu, a ta prva bomba ekskluziva je pripala Bošnjačkim dnevnim novinama "AVAZ" u kojima je Milanović izmedju ostalog rekao kako :"Hrvatima iz Bih treba ukloniti pravo glasovanja u Republici Hrvatskoj". Zar se Milanović nije mogao zapitati u kakvim uvjetima Hrvati U BIH žive, zašto se toliko iseljavaju, može li im se na neki način pomoći, sugerirati da se bore za opstanak u BIH? Ali ne, on je iskoristio prvi intervju kako bi jasno naglasio na koji će način "pomoći" Hrvatima u BIH.
Iskreno rečeno ta izjava me i nije toliko iznenadila, mogla se čuti još i prije od strane presjednika Stjepana Mesića (koji nikada nije posjetio ni jedno Hrvatsko mjesto u BIH) i drugih političara koji su se bojali glasova s one strane Save. Ali je žalosno i smiješno kako je prvi odlučan korak i istup gospodina Milanovića bio da nekome nešto ukine, (u ovom slučaju nama), a ne pomogne ili ne daj Bože da. Hrvatskoj političkoj sceni nije problem svojatati Ivu Andrića kao iskonskog Hrvata i Hrvatskog Nobelovca, nije problem preuzeti mnogo bitnih povijesnih, ekonomskih, sportskih ličnosti i Hrvata iz BIH kao dio Hrvatske. Ali je problem to svojatanje nagraditi i nekom uzvratnom gestom.
Jedan lokalni BIH forum dobio ovaj naziv:
"Hvala ti Milanoviću, riješio si nas velike dileme.Sada znamo za koga ćemo glasovati."
Često se telefonski čujem s nekim kolegama iz BIH. Mnogi od njih su nakon dugogodišnjeg glasovanja za HDZ i razočarenja djelovanjem iste na području BIH i Hrvatske, u likovima profesora Jurčića i Milana Bandića vidjeli osobe koje su nove na političkoj sceni, kojima nisu poznata nikakva ograničenja, osim poštene borbe za boljim i ugodnijim životom (što su i sami pokazali svojim primjerom) i vjerujte u Bosansko Hercegovačkim mladjim školovanim krugovima se sve više i više grupiralo ljudi koji bi svoj glas dali SDP-u. SDP-u koji je izišao iz ralja starokomunističke stranke, stranke koja bi bez problema mogla imati i u svojim redovima i vjernike i ateiste i liberale i konzervativce.
Milanović je nas svojim intervjuom uvjerio u jedno:"Da vuk dlaku mijenja, a ćud nikad"!
Njegova brzopleta i nepromišljena izjava koju su osudili mnogi članovi njegove stranke, je nekima iz BIH koji su možda i dvojili za koga glasati na ovim izborima učinila veliku uslugu.
***
Nedavno je gospodin Milanović slikan s Hrvatskim šalom oko vrata na Maksimiru na utakmici protiv Rusije. Čudi me kako se nije zapitao odakle su: Braća Kovač, Josip Šimunić, Jerko Leko, Dario Šimić, Vedran Ćorluka, Mladen Petrić,Boško Balaban?? I kako to da ni oni ne plaćaju porez Hrvatskoj državi, a ipak daju sve za nju? Iako mnogi od njih nisu rođeni u Hrvatskoj niti u njoj žive. I bi li njima ukinuo pravo glasovanja? Ovakvih primjera ima barem još stotinjak.
"..Probrane uzmi, a prosjek odjebi.."
Slažem se da o nekim stvarima koje se događaju u Hrvatskoj Hrvati u Bosni ne trebaju odlučivati.
(Kao Npr. o zabrani pušenja na javnim mjestima i slično). Ali ih se ne smije ni tek tako u prvom medijskom istupu odbaciti. Jer povijest, ma koliko ona čudna bila, je učinila i napravila mnoge niti koje su se ispreplele između nas i koje će nas zauvijek vezati. Hrvati iz BIH su mnogo učinili i čine za Hrvatsku i obrnuto i to se ne bi smjelo olako zaboraviti.
Jednim perfidnim, djetinjim istupom u novinama koje čita isključivo "Bošnjačko stanovništvo" u Bosni i Hercegovini je Milanović jasno dao do znanja što i kako o nama misli.
Hvala lijepo!
Post je objavljen 12.06.2007. u 15:08 sati.