Kada sam jedno jutro krajem ožujka sa stanice metroa na Union Stationu išao na posao, ugledao sam nesvakidašnji prizor. Ulicom na domak Kongresa 'patrolirala' je omanja kolona mladića u kamuflažnim uniformama. Zaustavljali bi se na raskršću i uzimali zaklon. Pokrivajući jedan drugoga, brzo su se prebacivali od jednog parkiranog automobila do drugog, 'oružja' uperenog u krovove. Naišavši na skupinu mladih 'prolaznika', grubo su ih, derući se, bacili na zemlju. Nakon što su ih pretražili, stavili su im lisice i produžili dalje, prema Mallu, nekoliko kilometara dugom travnjaku koji povezuje Capitol Hill i Bijelu kuću.
Odlazeći, jedan je od uniformiranih mladića doviknuo je prolaznicima: 'Washington, DC, evo kako izgleda okupacija!'.
U glavnom gradu Amerike događaju su svakodnevno mnoge čudne stvari, no ovaj je događaj bio svojevrsni 'korak dalje'. Prolaznici, većinom ljudi koji rade u vladinim ustanovama te turisti, bili su – piše dnevnik Washington Post - šokirani, preplašeni a mnogi, kada su čuli o čemu se radi, i oduševljeni originalnom idejom.
13 veterana rata u Iraku, protivnika tog rata, odlučilo je pridružiti se protestima povodom četvrte godišnjice napada na Irak. Organizirali su akciju Operation First Casualty, ulični happening u stilu 'gerilskog teatra' iz šezdesetih, s ciljem da građane upoznaju s iračkom svakodnevicom – na temelju onog što su iskusili dok su bili tamo. ('Prolaznici' koje su spektakularno 'zarobili', koristeći se drvenim 'strojnicama', bili su mirovni aktivisti).
Na ideju je došao Adam Kokesh, koji je proveo godinu dana u Iraku kao marinski dočasnik. Otpušten je iz vojske te je mislio da je postao civil i da ga štiti Prvi amandman ustava koji jamči slobodu govora. Očito nije. Uspostavilo se da je Kokesh u ožujku i dalje bio pripadnik Individual Ready Reserve – kategorije u kojoj su bivši članovi oružanih snaga koji izvjestan broj godina stoje na nekoj vrsti stand-bya i čekaju da ih se možda pozove natrag u službu.
Marinski ga je korpus odlučio kazniti, zbog toga što je za vrijeme protu-ratnih prosvjeda u ožujku nosio dio svoje stare uniforme. Također, Adam Kokesh je marinskom časniku koji ga je – nakon članka u novinama – e-mailom kontaktirao, poručio da 'odje...'.
Zbog ta dva prekršaja – nošenja uniforme na civilnoj manifestaciji političke prirode, te psovanja nadređenog - Kokeshov je otpust iz marinaca prije nekoliko dana 'prekvalificiran' iz 'časnog' ('honorable discharge') u 'opći otpust' ('general discharge'). Kokeshu takav, nešto 'lošiji' otpust, i dalje jamči veteranske beneficije poput zdravstvenog osiguranja i plaćanja školarine od strane marinaca (sada je na post-diplomskom studiju u Washingtonu). Međutim njegov odvjetnik kaže da bi možda u budućnosti mogao imati problema ako bude tražio posao na 'sigurnosno osjetljivom' radnom mjestu.
Predstavnik Marinskog korpusa izjavio je da bi postupak i kazna bili isti i da je Adam Kokesh u uniformi sudjelovao u pro-ratnoj političkoj manifestaciji.
Adam Kokesh je izjavio da je 'jako razočaran' odlukom Marinskom korpusa. Najavio je da će nastaviti s javnim protivljenjem ratu u Iraku. Neki ga mediji nazivaju 'novom Cindy Sheehan'. Kokesha je podržala i jedna od najvećih veteranskih organizacija, Veterans of Foreign Wars, koja je izjavila da se ne slaže s njegovim stajalištima, no da smatra da on, kao civil, ima pravo upražnjavati slobodu govora kao i svi drugi građani.
Američki vojnici su politički sve angažiraniji i to nije dobro – smatra Andrew Bacevich, bivši američki časnik, stručnjak za odnose vojske i civilnog društva koji predaje povijest i međunarodne odnose na Sveučilištu Boston. U članku koji je objavio časopis Atlantic, Bacevich navodi primjer druge anti-ratne inicijative, 'Appeal for Redress from the War in Iraq', od strane oko 1700 aktivnih vojnika i marinaca, većinom redova i dočasnika, koji u Kongresu lobiraju za brzo povlačenje iz Iraka. Prošle su godine predsjednika države zbog Iraka kritizirali i netom umirovljeni generali, čiji se javni nastupi i televizijske reklame mogu pogledati na web stranici VoteVets.
'Ove inicijative neće promijeniti američku vanjsku politiku, no imat će posljedica na američku političku scenu. One navješćuju pojavu vojničkog lobija', politizaciju profesije koja bi trebala biti izvan politike – piše Bacevich, protivnik invazije na Irak, kojem je sin nedavno poginuo u Iraku. 'Vojnici posežu za nečim što sve donedavno nisu imali – a to je izravni utjecaj na politiku.' 'Naravno' – piše ovaj analitičar – 'apolitični časnički zbor desetljećima se ipak bavio politikom, od blokiranja rasne integracije u vojsci, nakon Drugog svjetskog rata, pa do protivljenja humanitarnim intervencijama', za koje se zalagao Bill Clinton. To se činilo ne aktivnim odbijanjem, već odugovlačenjem, razvodnjavanjem, 'curenjem informacija medijima', ili liberalnom interpretacijom novih pravila – piše Andrew Bacevich.
Sve se to u prošlosti međutim događalo iza zatvorenih vrata. 'Lobisti' su bili generali i admirali, a ne obični vojnici. 'U profesiji gdje se obično sve događa na liniji vrh-dno, inicijativa je sada došla s dna' – piše Bacevich i dodaje: 'njezina atraktivnost je posljedica katastrofalnog rata. Međutim ona ukazuje na promjene u oružanim snagama.' U Sjedinjenim je Državama univerzalna obaveza služenja vojske ukinuta 1973. godine. Od tada, vojna je služba dobrovoljna i profesionalna. 'Jedna od posljedica je da su vojnici bolje obrazovani nego prije, očekuju da se njihovo mišljenje uzima ozbiljno, te se češće pitaju – koju ću korist od vojske ja imati', piše analitičar časopisa Atlantic.
'Obaveza obrane zemlje nije više jednako raspoređena diljem društva, i toga su vojnici svjesni. Lobisti među vojnicima koriste osjećaj krivnje koje građani imaju u odnosu na njih. Vojnici su se naime' – tvrdi Bacevich – 'u očima javnosti popeli na vrh moralne hijerarhije američkog društva, na mjesto na kojem su prije bili mali poduzetnik ili farmer.' Najveći protivnici rata u Iraku u Kongresu Sjedinjenih Država smatraju da 'nitko ne može govoriti s većim moralnim autoritetom ili razumijevanjem o ratu nego vojnici koji su u njemu bili'.
Iako se protivi ratu u Iraku, Bacevich smatra da je dopuštanje vojnicima da sudjeluju u ovakvoj diskusiji 'kratkovidno i opasno'. 'Nekako se podrazumijeva da konkretna politika mora imati odobrenje onih u uniformi. Sve se češće objavljuju rezultati anketa u kojima vojnici sude o vladinoj politici'. Bacevich smatra da vojnici, kao i svi građani, imaju priliku da svoje mišljenje iskažu na izborima. Međutim, civili imaju pravo biti i politički aktivisti i lobirati za svoje interese, što vojnici ne bi smjeli. 'Ako im se udijeli to pravo, to će unijeti kaos u vojničku profesiju, koja se temelji na službi i ne pripadanju strankama. Stvara se svojevrsna pretorijanska garda', elita izvan društva – piše Andrew Bacevich, koji u ovakvom razvoju događaja nazire tragove slabljenja američkog Ustava.
Evo, nakon prošlotjedne Paris Hilton, jedna 'teža' tema – rat u Iraku, koji je sasvim sigurno mnogima na pameti. Prilazim joj putem nedavnog vojničkog prosvjeda i njihova lobiranja u Washingtonu. (Trebam li reći da i 'druga strana' lobira i da joj, da bi bila uspješna, nije potrebna taktika uličnog 'gerilskog teatra'?)
Kao i uvijek, s nestrpljenjem očekujem vaša mišljenja – i o ovom tekstu, a i o ratu u Iraku općenito.
Post je objavljen 11.06.2007. u 19:40 sati.