here i am... :) alive... mozda vise nego ikad.
zavrsila skola, dani lete... matura je tu, a onda i upisi. a nakon toga, ako bude srece, dugo toplo ljeto...
maturalna je bila prekrasna, ali i tuzna...
i tak.. proslo je puno vremena. dani, mjeseci. i bila sam sretna. jako. a onda se nest okrene i sve se pocne rusiti, a ti se ne trudis zaustaviti prirodno kretanje svemira. tesko dises, jos se teze smijes, ali dajes sve od sebe. na kraju krajeva, ti si ona cura koja se uvijek smije... i povrijedis one koje volis jer vjerujes da druge mozes voljeti jos vise. ne mozes voljeti dovoljno ljude koji su se za tebe mijenjali i postali bolji? ne znam... slomis im krila, kazes oprosti, nasmjesis se i odes...
i onda se smijes uz njega... drugaciji je. pruza ti drugaciju sigurnost. i sve je drugacije... i nadas se da ovaj put neces ponoviti pricu... okrenuti se i otici...
love me if u can... leave me if u can`t
i`ve learned how to fly, i`ve learned how to fall
but i`m not sure if i would find strength to fight again
sometimes you just feel tired
you feel weak
and when you feel weak
you feel like you wanna just give up
but you gotta search within you
try find that inner strength
just pull that shit outta you
ang get that motivation to not give up
and not be a quitter no matter how bad you
wanna just fall flat on your face and collapse..
**** sretna sam, ovo je tek odraz trenutacnog stanja ****
Post je objavljen 11.06.2007. u 17:22 sati.