Na putovim našim susreš če nas Gospodine,tjeskobne,shrvane tugom,katkada ne znajuči što bi molili zaboravljajuči da ti si uvjek Onaj koji hodi u susret Pa i kada je oko nas mnoštvom nas tješi mi više od utjehe trebamo jer život novi tražimo A ti,sažaljevaš se nad nama i nad moštvom koje nas tješi jer vidiš da umiremo u tjeskobi svojoj nemočni u umiremo u tjeskobi svojoj Daj nam Gospodaru života čuti riječ tvoju USTANI i osjetiti snagu rijči u žilama svojim da vratit se možemo u život istinski,koji ti,DUHOM svojim,u nama zače AMEN don Branko
Post je objavljen 11.06.2007. u 16:01 sati.