Dokotrljah se jutros do Sela Moga Maloga, napola živa i blago izgubljena. Nisam se sinoć pošteno ni s kim pozdravila, a ne vjerujem da ću ikog vidit prije kraja osmog mjeseca.
Đole jednom reče nećemo pokazivat emocije, to nije europski, a kako smo mi daleko još od Europe... ko nam brani.
Bila je ovo godina suza i smijeha u doslovnom smislu... A ja samo izričem duboku zahvalu svima onima koji su mi ih vratili na lice... Teško je bilo bez njih...( znam da zvuči patetično, al možda me neko i skonta).
Na kraju obično ostanemo sami...
Sa sjećanjima i pjesmama...
A njih se, fala kukcu, prikupilo krcato...
Sasvim dovoljno da preživim dugo toplo, ludo i naporno ljeto.
Da ne duljim...imam potrebu ostavit pjesmuljak...
Milat je imao jedan prigodan za ovaj dan, al eto...
Budite vrijedni, pametni, zgodni i čuvajte kožu!
P.S. a spajsona:
I ne dirajte mi ravnicu, jer ja ću se vratiti! :))
| Crvena Jabuka - Os... |