Marketing
pročitala sam negdje da u životu postoje neki ljudi koji nam slome srce, no da također postoje oni koji to slomljeno srce uzmu u svoje ruke, omotaju ga u šal i griju ga kao svoje...
i postoji On...
i postoji sinoć... i sjedenje u autu do zore... šutnja... razgovori... pjevanje 
... maženje... blizina... gledanje u oči, dugo, dugo, dugo... ja sam sretna. jučer smo išli gledati shreka 3... bilo je super. nisam sigurna da li zbog samog filma ili zbog toga što sam film gledala naslonjena mu na rame. al nije ni bitno. bilo je lijepo i smiješno i super. i vrijeme prije i vrijeme nakon. ljubavica moja.
danas nam je tri tjedna... kako je to čudno, totalno imam osjećaj da je prošlo više vremena. puno više. recimo, godine... recimo, vječnost - kako je on rekao.
ah, kako je bilo lijepo gledati ga u oči... gledati, gledati, gledati................................ izgubiti se u njima............................... i opet pronaći........................................
...
jučer mi je bio dignut živac. netko ne shvaća da mi je na ignoreu. i kad sam skužila to pročitala sam što je pisao i onda mi je fakat digao živac! kao što sam već puno puta pisala na svom blogu, ponovit ću još jednom, ZADNJI put, if I can help it - da, sama sam si zbog svega kriva, jer sam bila naivna; ali TI si zadnja osoba koja mi to ima pravo reći. ti si znao tko sam ja i kakva sam, bio si upozoren, i svejedno si ušao u vezu sa mnom i nisi zaustavio sve što se događalo dok se još moglo, nego si me iskoristio da bi se bolje osjećao u svom očajnom životu. ti mene žališ? lol. oprosti, ali moj život je milijun puta bolji od tvog u ovom trenutku. ja sam sretna. voljena. i preboljela sam te. a ti? heh... ti žališ mene? hvala, lol. a žališ me jer se ne odričem svojih stavova koji su me sjebali? lol. ti si me sjebao, ne moji stavovi. al ako tako lakše proživiš dan...
moj dragi mi je par puta rekao da pričam s tobom jer je bolje takve stvari riješiti. ali vidim da nikad s tobom ne bih mogla doći na zelenu granu... jer tebi ne samo da nije žao zbog svega, nego se još pokušavaš opravdati okrivljavajući mene. lol. kao što rekoh, sama sam si kriva što sam nasjela na tvoje lijepe riječi, krivo je moje neiskustvo i čežnja da budem voljena... kriva je normalna čovjekova želja da mu osjećaji budu uzvraćeni kada se prema nekome rode u njegovom srcu i onda sljepilo uzrokovano tim osjećajima... da, sama sam si kriva što sam ti naivno vjerovala, što sam vjerovala kada si mi govorio tko si i kakav si... ali TI si zadnja osoba koja mi to ima pravo reći. to mi ima pravo reći moja mama, Mia, drugi prijatelji, ali ne i ti. ti mi nemaš pravo to reći. ikada. jer nemaš pravo negirati vlastitu odgovornost u cijeloj priči. nemaš pravo prati ruke od svega. nemaš pravo osjećati se bolje jer sam si, kao, ja sama kriva, a ti nemaš ništa s tim. ti imaš sve s tim.
ja ne govorim o prekidu. ljudi prekidaju. da je ostalo na prekidu još bih ti govorila bok kad te sretnem, čak i popričala s tobom... ja govorim o onome poslije. govorim o tvom potpunom nepoštivanju mojih osjećaja. govorim o tvom potpunom negiranju svega što si mi ikada rekao o sebi. sama sam si kriva zbog svega što se dogodilo kad sam se susrela sa stvarnošću? lol? sama sam si kriva što sam vjerovala kretenu i lažovu, o da. susret sa stvarnošću te činjenice o tebi bio je bolan, imaš pravo. da, naivna sam bila. da, sama sam si kriva. ali ti si kriv još više. misliš da nisi? kao, takav si pa, eto, povrijedio si me jer si takav? lol? onak, odrasti.
bilo bi istinito to što si napisao da sam ja, primjerice, skrivala pred tobom kakva sam zaista. onda bih zbilja samo ja bila kriva što sam bila naivna i blesava i još k tome, neiskrena. ali ti o sebi imaš mišljenje da si dobra osoba. e pa onda ne možeš pobjeći od svoje krivnje... možeš pokušavati, kao što to i činiš... ali ne možeš pobjeći. ti mene žališ! lol.
misliš da mnogi dijele tvoje mišljenje o meni? lol. mnogi isto tako dijele moje o tebi. a ima i onih koji kažu tebi da dijele tvoje o meni i meni da dijele moje o tebi. ili o našim postupcima u situaciji. ili votevr. who cares?
ja s tobom ne želim komunicirati i ovo je zadnja moja komunikacija s tobom. ako mi imaš nešto reći, reci mi u lice jer ja zbilja nemam tebi reći ništa više od onoga što sam ti već rekla. ne želim s tobom komunicirati, ne želim te poznavati, ne želim ni na bok biti s tobom - zato što tražiš opravdanja za sebe tako što okrivljuješ mene što sam bila povrijeđena, zato što se nikad nisi ispričao, zato što nisi sa mnom iskreno popričao i objasnio sve što je bilo, zato što ne znam više tko si...
ali, srećom, neobičnom i divnom,
postoje neki ljudi koji nam slome srce, no da također postoje oni koji to slomljeno srce uzmu u svoje ruke, omotaju ga u šal i griju ga kao svoje...
ja sam sada dobro. ponekad se sjetim boli i razočarenja, ali to je bila lekcija koju sam morala naučiti. nadam se da ćeš ti odrasti, upoznati ljubav, biti dobro... želim ti sve najbolje... a najviše od svega, da emocionalno ozdraviš i stabiliziraš se.a moji klišeji, ideali i ja ćemo biti dobro... don't worry.
ako ikad poželiš pričati sa mnom, slobodno se javi, ja te ne mrzim i neću ti odgristi glavu. ja bih se javila da vjerujem makar malo da bi se time nešto postiglo... because it's a grown-up thing to do... because it's always better to get rid of emotional baggage...
but it takes two to tango...
Post je objavljen 11.06.2007. u 12:00 sati.