ocaj mi gricka lagano,
zatiljak lubanje iz jada
otuzne potsvijesti,
ocekivanje propasti odjekuje gnjilo,
dok oskecam dusu kako trune,
u nedostatku smisla,
u nedostatku,
osjecam,
da nisam,
za nikoga...
vracam se natrag u sisak,
od kojeg toliko bjezim
kojeg se toliko plasim,
zbog ljubavi,
neuzvracene...
Post je objavljen 09.06.2007. u 22:06 sati.