Iz rukava mi je toga dana ispao zec. Pa pobjegao u sumu.S glave vjetar mi odnese sesir a iz njega izleti golubica i odleti na nebo. Ostadoh sam. Bez ikakve pomoci i saveznika. Bila je toga dana noc, u mracnoj cetvrti gojela je vatra iz bacve a oko nje nekoliko cudnih ljudi trljalo je dlanove i nesto mumljalo. U nekadasnjoj luci stajalo je staro napusteno skladiste i na njemu priljepljene zeljezne stepenice kojima sam se uspinjao. Ona je u tom skladistu imala koncert tu noc toga dana.
Andrea je svirala trubu, nije ju nikada ucila svirati a svirala ju je na neki svoj nacin cudno i zanimljivo. Zapravo nitko od glazbenika iz njenog benda nije znao svirati a svirao je. Bila je to bucna , disharmonicna uzburkana predstava ljudi koji gore od zelje biti virtuozi bez predhodnog ucenja. Na sred skladista gorjela je vatra, ljudi su pili pivo oslonjeni na improvizirani sank, u jednom djelu izgradili su (oni, neki, bilo koji) pravi mali teatar sa binom na kojoj se nocas takmicilo nekoliko bendova u buci. Vrsta glazbe zvala se u prijevodu "Bucna". Po stolovima su pepeljare bile ispunjene smrdljivim pepelom duhana i skanka, djevojcice su gutale extazy a momci nesto jace,pred toaletom naletio sam na zanimljivu scenu placa i sexa. Neke sobe oko vatre bile su sarene i po podu su lezali razni ljudi na starim kaucima i madracima skupljenim sa ceste.
Njoj sam rekao da se uredi za vecerasnji koncert i kao da je znala obukla je zutu sminkersku bluzu, tako da ju je bilo ugodno gledati u mnostvu darkerskih figura kako odskace po boji svojih misli i utisaka. A mislila je da zna. Dosla je iz male zemlje gdje svi misle da znaju, da su svasta vidjeli i probali a nisu.
Andrea je prasila po trubi , Bizz je rasturao stari Gibson, Uho je dogovarao posao oko cuvanja djece sutra poslije podne i gasio joint na cepu od piva. Ja sam se klatio na sanku uz nekoliko piva i Jameson iz depa. Stalno mi se pisalo pa sam morao svaki put proci pokraj male koja je neumorno pusila umornom starom tipu. Jedan dio skladista bio je neciji dom, iza nekih zavjesa vidio sam neke klince kako se igraju skrivaca.
Melita se derala na sav glas i pokusavala na brilijantnom londonskom objasniti Irkinji Soffy kako je na Krku lijepo ljeti. Soffy je malo jela a puno pila , zelja joj je bila udati se za Bosanca. Voljela je Arsenovu pjesmu "Kako si"... U njenom frizideru bio je komadic sira a ostalo su se smjenjivale vrste piva i Wisky-ja. Picili su je neki strahovi pa ih je ljecila pivom. Uho je dosao prije nekoliko dana iz zatvora na nekoliko dana u pauzi na putu za "Jelinak" kliniku za odvikavanje. Posao oko cuvanja djece po gradu upravo je prebacivao na Bananu iz Kingstona s Jamaike.
Kako je bila grozna buka a ja ne volim buku vec sam vise covjek koji voli Brella i sansone ,pozelio sam otici prije no sto Andrea odpici carobni gornji G.
Vani je bila ugodna i tiha noc toga dana, hodali smo Silvy i ja laganim korakom prema mome stanu uz Amstel. Malo se ljutila na zutu i zasto sam ju "navukao", no vecinu vremena je ipak sutila. Negdje na pola puta upitala me kako je moguce da svi ti ljudi zive sami, misli bez roditelja , drzave, dokumenata, sigurnog posla, zdravstvenog, skole, baba i dida i sl..da, neki prave i djecu i bas ih briga... Nisam joj htio ispricati bas sve sto sam mogao no i ovo je bilo dovoljno za jednu noc, toga dana . Pokraj nas je propicila murija a odmah za njom ambulanta negdje prema Westu.
Moja ekipa je prezivjela i taj rat. Iz jednog rata dosla je u ovaj rat kad se nagledala dovoljno krvi. Ovdje su mnogi stigli ilegalno i bez ijednog dokumenta , pobacanih pasosa u kanale zapoceli novi zivot. Sjecam se kod Nevene kad je Zoki iz Beograda stigao i pricao o Vukovaru. Sjedili smo za istim stolom i nismo se poubijali. Danas su u vecini slucajeva jebeno ok. Sad, petnaest godina nakon, zove me Miljac s kojim sam zaradivao za zivot raznoseci novine gradom, i pita zelim li se pridruziti njemu i njegovoj kceri u igri negdje u parku. Ozenio je Nataly, Neveninu zgodnu fendicu. Umoran je od jebeno radnog tjedna pa kaze:" Da se ispricamo". Vani je sunce i lijep je dan. Naravno da cu prihvatiti poziv.
Uha sam sreo na placu kako kupuje povrce. Bio je sa majkom koja je dosla iz Hrvatske uplakana malom penzijom pa zajednicki kuhaju grah i sarme u stanu te to isto prodaju po firmama za marendu. Ide im dobro kaze , uberu po sto eura dnevno.
Neki su doktorirali, neki su jos ilegalno pa doktorice znanosti zive sa cupavim tipovima iz starih dana koje vole, neke su se udale za neke nove. Nas grad je osao isti i sad ceka drugu neku novu ekipu da odraste na plocnicima i "skvotovima" uz bacve, vatre, skank, pivo i ljubav. Voljeli smo se , tad, dali bi zivot ko nista jedni za druge...
Post je objavljen 09.06.2007. u 10:44 sati.