Jadna Europo, ni ne slutiš s kim se bakćeš.
Kako stvari stoje kod nas...
Najžešći borci za pravdu su ujedno i najžešći kriminalci, dok po zatvorima trunu sitni kriminalci, bossovi ispijaju kave po špicama.
Kuće nam ruše ili barem pokušavaju bespravni graditelji.
Najveća institucija poslije ustava slovi na netu kao hrpa bezveznjaka, a svojim radom ne pobijaju te tvrdnje, uvijek iznova.
Najveći redikul u državi je ministar nesposoban složiti smislenu rečenicu, ali iznimno sposoban za blamiranje u javnosti.
Hrvati su u vlastitoj državi najmanji "Hrvati", veći su i hercegovci, i srbi, i crnogorci, i brazilci, ukratko sve manjine su veći "mi" od nas samih.
O Hrvatstvu i Hrvatima nam vrlo često pamet sole neki koji to i nisu, ali su zato najglasniji članovi desničarskih stranki, iz njihovih auta trešti nacionalistička muzika, odjeveni su u crno i spremni su na sve da ti dokažu kako su hrvatskiji od tebe. Jebiga, možda i jesu, jebe me se.
Najveće i najprofitabilnije firme prodaju se za sitniš ili završavaju u stečaju. Ljudi sa završenim fakultetima ne mogu naći posao jer su prekvalificirani. Većina ljudi kod nas plaću dobiva iz dva dijela, prvi na račun, a drugi u cashu, onaj koji se "ne vidi".
Kod nas je lakše ukrasti 5 milijuna nego 50 kuna. Za 50 kuna ćeš odgovarati, za 5 milijuna nećeš nikada.
Rješavanje stambenog pitanja je praktički nemoguće bez dobitka na lotu,bingu,kladionici. Imamo tonu firmi koje ništa ne proizvode, ali opstaju, jer proizvode "nešto", najčešće "maglu". Vlasnici tih firmi su uspješni mladi poduzetnici. Nitko ne zna čime se u biti bave, ali izlaze na naslovnicama raznoraznih Leadera, Playboya, Klikova, Kultova...
Kod nas su nogometaši nacionalni heroji, dok oni koji bi to trebali biti trunu po zatvorima vani i doma.
Nas jednostavno boli kurac za globalno zatopljenje, zabrane pušenja i ekološku osviještenost. Veliki smo vjernici ali smo 2 puta godišnje u crkvi, najčešće pijani ili barem pripiti. Psovanje nam je poštapalica i nemoguće ga je prevesti na bilo koji drugi jezik.
Koliko god bili zaposleni uvijek imamo vremena za tri četiri kave. Pravo na bolovanje shvaćamo kao pravo na godišnji odmor, i jao onome tko se pokuša tome suprotstaviti. Radni vijek prosječnog Hrvata je neograničen, radiš dok ne crkneš.
Želju za većim natalitetom kod nas država subvencionira što skorijim povratkom majki na posao. maximalnim skraćivanjem trudničkih dopusta. Svi znaju barem desetak rupa u zakonu. Turiste u biti mrzimo, ali im se smješkamo jer donose Eure, mada bi najsretniji bili da nam ih šalju poštom i ostanu doma.
Za doći s jednog kraja države na drugi trebaš putovnicu, i rješavanje toga pitanja ne smatra se prioritetom.
Kod nas sa 14 godina moraš odlučiti što želiš biti u životu, a sa 24 možeš biti što god poželiš, sve ima cijenu.
Prije je čovjek stvarao prijatelje, danas stvara veze. Kod nas je znanje prokletstvo, jer što više znaš, više radiš, mada si jednako plaćen (odnosno potplaćen). U stanju smo od najbolje ideje napraviti propali projekt bez imalo truda, i sve to ponavljati u nedogled. Sranje u Ruandi nam je zanimljivije od propadanja brodogradilišta, zatvaranja tvornica, i ljudi bez posla. Susjedovo dvorište uvijek jače smrdi.
Smijemo se i rugamo Amerikancima da su glupi, Englezima da su bahati, Slovencima da su mali, Bosancima da su glupi, praktički za svaku naciju nađemo nešto što kod njih ne štima. A mi smo veliki, jaki, pametni,...
Tako dobro jedemo tuđa govna da od toga možemo napraviti biznis. Povijest pretresamo u prosjeku svake četiri godine, izvrćemo činjenice, lažemo i optužujemo.
Najbolji nogometni klubovi su stotine milijune kuna dužni državi. Gradovi ih sponzoriraju za nova dugovanja.
A Europa. Guramo se rukama i nogama u Europu, a 100 % sam siguran kada bude referendum da ćemo uvjerljivo biti protiv Europe. Jer mi smo veći od Europe.
A jadna Europa ne kuži s kim ima posla. Jadna, stara, naivna Europa...
Post je objavljen 08.06.2007. u 18:21 sati.